Žrtva kao simbol kurban Bajrama. Da li se i koliko žrtvujemo za one sa kojima živimo i sa kojom namjerom? Gdje smo između onoga što možemo i onoga što ne možemo kontrolirati? Život između religije, nacije i politike. Gost emisije Plenum Federalne televizije bio je prof. dr. Nedžad Grabus, muftija sarajevski.

Sarajevski muftija prof. Grabus, govorio je o značenju Kurban-bajrama, konceptu žrtve u islamu te njegovoj primjeni u savremenom društvu i globalnim izazovima. Na početku je istakao da Kurban-bajram ima višeslojno značenje, posebno za vjernike koji nisu na hadžu.

„Ovaj mubarek dan ili blagdan ima više značenja. Za nas koji smo ostali ove godine kod kuće, nismo na hadžu, možda ima veću važnost kada govorimo o kurbanu“, rekao je Grabus.

Dodao je da hadž dodatno obogaćuje značenje ovog blagdana za one koji ga obavljaju.

„Za mnoge naše hadžije iz BiH, on ima dodatnu vrijednost jer obavljaju hodočašće u Mekki i na svim mjestima koji su povezani sa obavljanjem ibadeta hadža“, naveo je.

Koncept žrtve

Govoreći o konceptu žrtve, istakao je da je on prisutan u svim monoteističkim religijama.

„U svim religijama, tako i u islamu, postoji koncept žrtve. Ako pogledamo historijski, žrtva kao približavanje Bogu bila je poznata judaizmu, postoji također žrtvovanje unutar kršćanstva“, kazao je.

Objasnio je da islamski koncept žrtve ima svoje ishodište u tradiciji Ibrahima a.s.

„Islamski koncept žrtve išao je na tom tragu da slijedi sunnet kojeg je imao Ibrahim a.s., velikog Božijeg poslanika“, rekao je.

Podsjetio je da je kroz Ibrahimovu tradiciju afirmisana vrijednost ljudskog života i odbacivanje nasilnih praksi.

„U monoteističkoj tradiciji uspostavljen je taj koncept još za vrijeme Ibrahim a.s. kada je poručeno da se ljudski život ne žrtvuje“, istakao je.

Dodao je da se time žrtva u islamu transformiše i dobija duhovno-etičku dimenziju.

„Time je zamijenjen taj koncept žrtve koji nas oslobađa od egoizma i ideje da je čovjek dovoljan samome sebi“, naveo je.

Socijalna dimenzija kurbana

Objasnio je i socijalnu dimenziju kurbana kroz brigu o drugima.

„Kada prinosimo žrtvu, svjesni smo da brinemo o sebi i o svojoj porodici, ali i o ljudima koji su u potrebi“, rekao je.

Istakao je da se kroz ovaj ibadet jača solidarnost u društvu.

„Taj koncept žrtve kao kurbana u islamskoj tradiciji je i duhovni i socijalni način izražavanja naše integriranosti u zajednicu“, kazao je.

Govoreći o savremenom kontekstu, naveo je da je razlika između teorijske i praktične žrtve danas posebno vidljiva.

„Puno je lakše kazati da smo pozvani pomoći drugima nego se zaista spremiti volontirati“, rekao je.

Podsjetio je i na islamsku tradiciju koja naglašava trajna dobra djela.

„Čovjek nakon smrti ostavlja samo ona djela koja traju – dobro dijete, korisno znanje ili trajno dobro djelo“, naveo je.

Dodao je da se žrtva često pogrešno razumije kao put ka materijalnoj koristi.

„Mnogi se žrtvuju kako bi dobili neku poziciju ili materijalnu korist“, rekao je.

Istakao je da je najviši smisao žrtve oslobađanje od svih vrsta idola.

„Najviši smisao žrtvovanja jeste kada se oslobodimo bilo koje vrste idola“, kazao je.

Savremeno društvo

Govoreći o savremenom društvu, upozorio je na opasnost zatvaranja u vlastite svjetove.

„Ljudi se često zatvaraju u svoj svijet, pa ne vide širu sliku“, rekao je.

Dodao je da se islamski pogled na svijet temelji na traženju Božijeg zadovoljstva.

„Muslimanski način pogleda na svijet jeste da tražimo Božje zadovoljstvo“, naveo je.

Istakao je da se smisao kurbana ne ogleda u materijalnom činu, nego u namjeri i svijesti.

„Bogu ne dopire ni meso ni krv, nego dopire smisao, odnosno naša svijest zašto to uopće radimo“, rekao je.

Govoreći o spremnosti na žrtvu u današnjem društvu, ocijenio je da je ona različita kod ljudi.

„Ne možemo generalizirati – svaki čovjek je svijet za sebe“, kazao je.

Podsjetio je na kur’anski princip o vrijednosti ljudskog života.

„Ubiti jednog čovjeka je kao ubiti cijeli svijet, a sačuvati jedan život je kao sačuvati cijelo čovječanstvo“, naveo je.

Istakao je da društvo mora razvijati kulturu odgovornosti i pomaganja.

„Važno je kroz porodicu, obrazovanje i društvo razvijati spremnost da se pomaže drugim ljudima“, rekao je.

Govoreći o savremenim primjerima, naveo je da i dalje postoje ljudi koji pomažu bez interesa.

„Imamo primjere ljudi koji su spremni od sebe sve dati da bi pomogli drugima“, kazao je.

Donacije i solidarnost

Istakao je da odgovornost posebno leži na onima koji imaju više resursa.

„Oni koji imaju veću moć i kapital imaju i veću odgovornost prema društvu“, rekao je.

Kao primjer naveo je donacije i solidarnost među različitim zajednicama u BiH.

„Imamo primjere u BiH da su ljudi različitih nacionalnosti pomagali obnovu vjerskih objekata drugih zajednica“, naveo je.

Dodao je da takvi primjeri pokazuju mogućnost suživota i solidarnosti.

„To su pozitivni primjeri koji pokazuju da je suživot moguć“, rekao je.

Govoreći o globalnim procesima, istakao je da je savremena civilizacija opterećena borbom za resurse i moć.

„Kada se ovlada resursima, onda se pokušava ovladati i ljudima, a kada se ovlada ljudima onda se pokušava usmjeravati način na koji će oni misliti“, kazao je.

Dodao je da su se poslanici kroz historiju tome suprotstavljali.

„Veliki Božiji poslanici, među njima i Muhamed a.s., upravo su se tome suprotstavljali“, naveo je.

Važnost slobode

Istakao je važnost slobode kao temelja vjere i identiteta.

„Čovjek mora biti slobodan da bi mogao svjedočiti vjeru“, rekao je.

Govoreći o položaju BiH, naveo je da je ona dio evropskog prostora i specifična po svom identitetu.

„Mi pripadamo zapadnoevropskoj civilizaciji i po tome smo specifični što smo autohtoni evropski muslimanski narod“, kazao je.

Na kraju je istakao da sloboda podrazumijeva i odgovornost i lični rad na sebi.

„Najveća sloboda je unutrašnja sloboda i odgovornost prema sebi i drugima“, zaključio je Grabus.

federalna.ba