“I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an vjerovati?” (El-Ea'raf, 185)
Uputstvo na Božiji čudesni svemir bi morao svakog mislioca uvjeriti u ništavnost čovjeka kao i o Božijoj moći. Čovjekov život je prolazan. Ako se ne da upozoriti velikim znakovima i ako ne sluša Božije poruke, koje privlače njegovu pažnju na to, može li ga se uopće ikako uvjeriti? (Jusuf Ali)
Jedan pogled sa otvorenim očima i srcem na ovaj veliki svemir je dovoljan za spoznaju suštine svega ovoga i on stvara čovjeku shvaćanje istine, jedinstvenosti i stvaralačke snage Božije, čijim će svjedokom postati. (Kutb)
Misao o nužnosti kraja života svakog pojedinca i njegovoj eventualnoj blizini nešto je što treba potaknuti na razmišljanje o vlastitoj budućoj sudbini. (Darjabadi)
Ajetom se Gospodar obraća i onima koji ne usmjeravaju pažnju čak ni na to da niko ne poznaje trenutak svoje smrti, te da upravo zbog toga trebaju najbolje moguće iskoristiti rok koji mu je odobren. (Mevdudi)
Dunjalučki život u sebi sadrži i vrijeme koje je dato lažljivcima, te opskrba kojom raspolažu, na osnovu kojih se samozavaravaju vjerujući sopstvenoj moći. Božija kazna za cijele narode i pojedinačne osobe se događa prema pravilima koja je On postavio za stvaranje. U skladu s tim, nepravednik neće biti kažnjen neposredno nakon svog djela, nego mu se odobrava odgoda. To mu omogućava da još dublje propadne u svoja nedjela, bez da računa na posljedice. (El-Menar)
Priredio: Nedim Gondžić