U Sulejmaniji – Šarenoj džamiji u Travniku danas je, u sklopu manifestacije „Dani Resulullaha, s.a.v.s.“ Medžlisa Islamske zajednice Travnik, sarajevski muftija prof. dr. Nedžad Grabus održao hutbu u kojoj je ukazao na univerzalnost kur’anskih poruka i sunneta Muhammeda, a.s., važnost usklađenosti riječi i djela, odgovornost pojedinca i zajednice, kao i značaj očuvanja vjere, kulture, jezika, identiteta i domovine Bosne i Hercegovine.

Posebno je ukazano na vrijednosti koje su kroz stoljeća oblikovale Travnik, grad snažne muslimanske tradicije i islamske učenosti, ali i dobrih komšijskih odnosa i saradnje s katolicima i pravoslavcima u pitanjima od zajedničkog dobra.

Hutbu prenosimo u cjelosti:

Poštovana braćo,

U ljudskom traganju za smislom života često se bavimo pitanjima koja su postavljali pojedinci i zajednice  prije nas. Zato se referiramo na odgovore koje možemo pronaći u Časnom Kur’anu i sunnetu Muhammeda, a.s. Kur’anske upute i Muhammedov, a.s., nauk nisu učenja o prošlosti ili iz prošlosti, to su uvijek pouke o sadašnjosti i budućnosti, jer njegovi savjeti nadilaze geografske i vremenske okvire. Zato ističemo da je Muhammed, a.s., govorio o zajednici vrijednosti, istine, edeba, učenosti, međusobnog uvažavanja, a nije govorio o zajednici “moći” koja bi trebala vladati ili ovladati ljudima. U islamskom učenju kada sebe stavimo ispred sebe, to je već širk, a to je neoprostiv grijeh. S Euzom i Bismilletom se čuvamo od širka.

Govoriti o vjeri u društvu u kojem se poštuje sloboda mišljenja i govora, pluralitet izražavanja, demokratski okvir i sekularno pravno uređenje puno je izazovnije nego u društvima u kojima su teme i pitanja tačno određeni i definirani. Zato su džamije i hutbe prilika za razvijanje zajedničkog narativa ili pogleda o suštinskim pitanjima islama, vjere i vjerovanja muslimana koji govore bosanskim jezikom. U medijskom prostoru, na društvenim mrežama i u obrazovnom sistemu često se sukobljavaju različiti pogledi o religiji. To je stalnica na dunjaluku. O tome Kur’an u suri Sebe’ u 32. i 33. ajetu kaže: “Oni koji su se pravili važnima, koji su se oholili, reći će onima koji su smatrani slabima: ‛Jesmo li vas mi od upute, kad vam je došla, odvratili? Ne, nego ste vi zločinitelji bili!’ Oni koji su smatrani slabima reći će onima koji su se pravili važnima, oholima: ‛Nije, nego ste danonoćno smišljali način da nas navedete da Allaha zaniječemo i da Mu nekakve takmace izmišljamo’, i kad vide da će biti kažnjeni prikriveno će se kajati. I, onima koji su poricali na vratove ćemo lance staviti, i bit će kažnjeni samo prema onome kako su radili!”

U tefsirima se navodi da su slabi oni koji niječu ili slijede u dalaletu i zabludi prvake koji zagovaraju poglede i stavove koji relativiziraju vjeru u Allaha, dž.š., Budući svijet, odgovornost za počinjena djela na dunjaluku, itd. Ljudske i šejtanske vesvese, spletke, zavode ljude i čine ih ovisnim o bilo kojem čovjeku, idolu, osjetilu ili, pak, razumu i to u pitanjima koja se nalaze u stvorenoj prirodi i svijetu a tiču se vjerovanja u nevidljivo i onostrano te vode čovjeka u zabludu ili širk ukoliko nisu zasnovana na fundamentalnim izvorima – Kur’anu i sunnetu. To je, onda, stanje duha ili svijesti u kojem je zaboravljen Allah, dž.š. I zato takvo stanje uzrokuje dalalet, a ono se može popraviti samo stalnim istigfarom, tevbom i čišćenjem.

Da bi čovjek ostao sačuvan i čist od zatvaranja u vlastite “pećine” mora mu se pomoći da ne upadne u zamke pogrešnog obrazovanja i negativnih utjecaja u odgoju koji mu ostavljaju nekontroliranu slobodu u govoru i djelovanju. Zato nas Kur’an često upozorava i pita: “O vjernici, zašto govorite ono što ne radite? Jako je omraženo kod Allaha da govorite ono što ne radite!” (Es-Saff, 2-3). Nekompatibilnost govora i djelovanja je suprotna islamskom učenju. Zamislimo primjer u kojem smo svjesni činjenice da neka osoba radi protiv nas, pogrešno prenosi naše riječi, omalovažava ono što smo učinili, drugima daje lažnu sliku o nama, a kada se susretnemo u safu ili na poslu uči dove za nas i želi nam berićet u radu ili budućim poslovima! Da li je to u skladu s islamskim učenjem? Naravno da nije! Na osnovu navedenog ajeta vidimo da je to djelovanje na tragu obrasca mišljenja i ponašanja onih koje Kur’an oslovljava “prvacima zablude”. A zablude – koje nastaju u međusobnoj komunikaciji i pogrešnim načinima upotrebe jezika ili slijeđenjem pogrešnih obrazaca po kojima je zabava, igra ili, što bi naš narod rekao, “teferič” smisao života – vode nas kao zajednicu i vjernike u stanje potčinjenosti i “robovanja” idolima koji ne moraju biti materijalizirani, ali jesu okupirali umove i svijest značajnog broja ljudi na pogrešan način. 

Iskreno prihvatanje tesbiha, slavljenja i veličanja Allaha, dž.š., oslobađa nas od svih slabosti koje nam često nameću društvo, pogrešan odgoj, nesistematizirano usvajanje informacija o globalnim temama, itd. Uvijek je potrebno imati na umu sljedeću kur’ansku Istinu: “Allaha slavi sve što je na nebesima i što je na Zemlji, i On je Taj Koji je moćan i Koji je mudar!”

Bolje je ustrajati u činjenju dobrog djela makar nam ono izgledalo i malo, nego pokušavati neobavezno raspravljati o velikim temama i rješavati tuđa pitanja bez bilo kakvog praktičnog rada ili odgovornosti. Muhammed, a.s., nam jasno poručuje:

 “Najdraža djela Allahu su ona koja su stalna, makar bila i mala”.

Muhammed, a.s., je rođen u rebi’ul-evvelu, a s njegovom misijom čovječanstvo je dobilo puninu Upute, Allahovu, dž.š., Objavu koju čuvamo u Mushafu. Kada mu se obratio melek Džibril Emin da uči i čita Kur’an, on je kazao: “Ja ne znam čitati”. Melek ga je, kako se prenosi u hadisima, snažno zagrlio i pritiskao, dok mu je ponestajalo snage, a onda bi ga pustio. Tako je bilo tri puta, Muhammed, a.s., je odgovarao da ne zna čitati. Onda su potekle Allahove, dž.š., riječi: “Čitaj, u ime svoga Gospodara, koji stvara!” (El-‘Alek, 1). Kada danas promišljamo o ovom događaju, mnogi od nas bi imali isti odgovor. “Ne znam čitati!” Kur’an je Allahova Knjiga koja se može čitati i učiti slikovno, a da ne znamo značenje nijednog ajeta. Može se naučiti napamet i opet da ne znamo ni značenje, ni poruku. Može se znati i značenje i tumačenje, a opet odgovor može biti: “Ne znam čitati!” Zašto je to tako? Zato što je čovjeku dato malo znanja. Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‛Kada bi more bilo tinta za riječi moga Gospodara, prije bi se more potrošilo negoli riječi moga Gospodara, pa čak i kad bismo još jedno takvo za podršku pribavili’” (El-Kehf, 110). Zato je Muhammed, a.s., Poslanik Budućnosti! Njegovo učenje i poruke nadilaze naš kratki životni vijek. Slijediti Muhammeda, a.s., daje smisao našim životima na Ovome i spas na Budućem svijetu!

Poštovana braćo, Šarena džamija u Travniku jest svjedok različitih vremena i iskušenja kroz koja su prolazili muslimani Bošnjaci u proteklim stoljećima. Travnik je bivše sjedište vezira i sadašnje sjedište Srednjobosanskog kantona. Kroz Travnik su se prelamali veliki svjetski događaji koji su oblikovali i našu svijest o važnosti vjere, kulture, jezika, nacije i domovine BiH. Ovo je grad snažne muslimanske tradicije, islamske učenosti, čestitih ljudi i domoljuba koji su, u različitim periodima, prolazili kroz velika iskušenja, ali nikada nisu pognuli glavu, poklekli ili odrekli se vlastitog identiteta. Ovdje smo se naučili da su Istina i dostojanstvo vrijednosti koje nemaju cijenu. Poštivanje komšijskih odnosa, saradnja s vjernicima katolicima i pravoslavnim na svim pitanjima koja su od općeg dobra su travničke posebnosti ukorijenjene u identitet ovoga kraja. Valja to čuvati jer je to tradicija koja je utemeljena na sunnetu Muhammeda, a.s.

Molimo Allaha, dž.š., da nam oprosti grijehe, podrži nas na Putu Istine, uputi našu djecu i omladinu, a svima koji su preselili na Ahiret podari magfiret i Džennet!

Allahummehfazna min šerrihim ve kejdihim kema tešau!

Molimo Allaha, dž.š., da nas sačuva od svih dušmanskih zala i spletki onako kako On želi! Amin!

Izvor: Redakcija