Cjelokupnu situaciju u vezi s neadekvatnim uslovima žrtvovanja kurbana kod kuća ili na zajedničkim mjestima ove godine dodatno otežava širenje virusa i iz tog razloga vjernici bi trebali razmotriti opciju žrtvovanja kurbana putem Rijasetove akcije kurbana pri čemu, opet, mogu uzeti svoj dio mesa.
Zadnjih nekoliko godina muslimani u BiH su izloženi opasnosti da neadekvatnim skladištenjem kurbanskog mesa dovedu u pitanje svetost izvršenja ovog ibadeta, ali i zdravlje sebe i ljudi kojima dijele meso, a ove godine zbog koronavirusa tražit će se ispunjenje dodatnih uslova kako bi se zadovoljili i sanitarni i zdravstveni zahtjevi.
KORONAVIRUS I KURBAN
Možda bi radi zaštite zdravlja ljudi, ali i ispravnog žrtvovanja, muslimani trebali razmotriti da ove godine putem Rijasetove akcije kurbana izvrše ovu obavezu, s obzirom da se kurbani žrtvuju u strogo kontroliranim uslovima koji će ove godine zbog širenja virusa biti dodatno pooštreni. Pored pomoći povratnicima, medresama i javnim ustanovama na ovaj način osigurat će ispravno izvršenje ovog ibadeta. Znatne količine pokvarenog kurbanskog mesa su, zajedno s kožicama, prošle godine završile pored kontejnera i razbacane po livadama.
Nezavidni sanitarni uslovi u kojima se kurbani privatno ili organizirano žrtvuju su ogroman problem. Nije pošteno pretpostavljati ponašanje ljudi, ali zbog opće situacije izazvane koronavirusom, ali i mogućnih visokih temperatura, treba imati na umu da bi ove godine domaćinstva kurbansko meso mogla primiti, ali ne i koristiti, zapravo počet će ga odlagati i neće koristiti nakon što ga dobiju od komšija i rodbine. Prilikom klanja kurbana kod kuća, brojni muslimani nemaju ni minimum sanitarnih uslova za ispravno i zdravstveno dozvoljeno klanje kurbana.
ODLAGANJE KURBANSKOG MESA I OSTATAKA OD KURBANA
Tokom kišovitih dana kurbani se prije klanja isprljaju, a nakon klanja u dodir s mokrom zemljom, možemo reći i nečistom, dolaze i dijelovi mesa. U toku ljetnih vrućina poseban problem jeste skladištenje mesa dok se pripreme pojedinačni dijelovi za dijeljenje, ali i odlaganje onih dijelova kurbane koji se ne koriste, poput unutrica, papaka, rogova i slično.
Iz tog četverodnevnog sanitarnog haosa su nastala pitanja upućena Islamskoj zajednici šta činiti s ostacima kurbana i je li grijeh ostaviti ih mačkama i psima pored kontejnera. U suštini, grijeh je ne odložiti ostatke u kontejner, ako već nismo imali mjesto za ukopavanje u zemlju, jer odlaganje pored kontejnera u ljetnim danima može dovesti i do različitih zaraza.
Također, svjedoci smo da se kurbani kolju uz brojne tehničke improvizacije, zbog kojih nerijetko stradaju i osobe. Nedovoljno obučene osobe, tačnije osobe koje ranije nisu imale priliku naučiti od nekoga kako se pristupa klanju, nastoje zaklati kurban što dovodi do maltretiranja životinje, kao i do opasnosti za prisutne osobe. U ranijem periodu kod Bošnjaka je najstariji član porodice poučavao druge ovom činu te na taj način prenosio iskustvo s generacije na generaciju, dok je danas čin klanja u mnogim porodicama svojevrsna egzibicija.
Tu su naravno i tehnički nedostaci, poput alata za klanje i skidanje kože pa se životinje kolju kuhinjskim noževima bez posebne oštrice i oštrine itd. S druge strane, organizirano klanje kurbana u nekim selima, kada se nekoliko porodica skupi da pripreme kurban na određenom mjestu, uglavnom zbog korištenja usluga jed(i)nog mesara ili stručne osobe, također mogu izgledati prije kao pokolj, a ne čin žrtvovanja koji je ujedno i ibadet.
