Prošlog petka, 06. marta, 2020. godine, Muftijstvo banjalučko posjetio je zamjenik reisu-l-uleme prof. dr. Enes ef. Ljevaković. Tom prilikom je održao hutbu u banjalučkoj Ferhat-pašinoj džamiji koju, simbolično, dan prije ovosedmičnog petka, prenosimo u cjelosti.
Poštovani vjernici i vjernice, cijenjene džematlije,
Čast mi je da vam se danas mogu obratiti ovom hutbom sa časnog minbera Ferhadije džamije u šeher – Banjaluci. Ovo je druga džuma u odabranom mjesecu redžebu, koji spada u ešhuri-hurum – svete mjesece hidžretskog kalendara, i koji uz mjesec š'aban navješćuje dolazak mjeseca ramazana. Svevišnji Stvoritelj u Kur'anu časnome, u suri El-Isra’, kaže:
„Mi smo sinove Ademove, doista odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“ (El-Isra’,70)
Ova odlikovanost i posebnost čovjeka potvrđena je i u suri Et-Tin, u kojoj se Svevišnji kune smokvom, maslinom, Sinajskom gorom i gradom bezbjednim, da čovjeka stvara u skladu najljepšem. Ali, Gospodar upozorava: „zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.“
Ovi kur'anski ajeti skreću nam pažnju na to da čovjeka prevashodno vidimo i prepoznajemo kao odlikovano i odabrano Božije stvorenje koje ima svoje ljudsko dostojanstvo i ponos, prava i obaveze koje mu po tom osnovu neotuđivo pripadaju. Odlikovanost čovjeka Bog dž.š. nije uslovio bojom kože, jezikom kojim govori, narodu ili klasi kojoj pripada, teritoriji na kojoj živi. Jedini kriterij odlikovanosti i ugleda višeg reda jeste veći stepen bogobojaznosti i čestitosti: إن أكرمكم عندالله أتقاكم „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji“, tj. onaj koji je najmoralniji i najčestitiji.
Ovo govorim, poštovani vjernici, zato što smatram da u ovom vremenu u kojem su sekundarne vrijednosti i preokupacije, kojekakve strategije, visoke politike i ideologije zamaglile suštinsku vrijednost, poziciju i odgovornost čovjeka kao Božijeg namjesnika na Zemlji i odlikovano Božije stvorenje, neodložno trebamo vratiti čovjeka kao takvog u središte našeg interesovanja i pažnje, naše ljubavi, poštovanja i uvažavanja. Uputa, uspjeh, spas, napredak i dobrobit svakog čovjeka trebaju biti naša najveća briga i obaveza. Temeljne vrijednosti koje islam zagovara i štiti svojim učenjem i propisima odnose se na čovjeka, njegovo dostojanstvo, duhovni i tjelesni integritet. Zaštita ljudskog života, vjere, razuma i slobode, potomstva, časti i imovine sržna je mudrost, cilj i svrha učenja i propisa naše vjere. Odlikovan sposobnošću izbora između dobra i zla i sposobnošću razboritog postupanja i donošenja odluka, potpomognut Božijom objavom i Vjerovjesnikovim a.s. praktičnim primjerom, čovjek je u stanju da otkrije ljepotu i mudrost stvaranja, da razumije i shvati svrhu i cilj života te da posvijesti osobnu odgovornost za svoje ponašanje i postupke. Osim odgovornosti za vlastitu sudbinu, postupke i djela, kao društveno biće, čovjek ima odgovornost i prema svom užem i širem okruženju, prema svojoj porodici, rodbini, džematu, zajednici i društvu.
Vjernika u njegovoj svakodnevici motivira i pokreće nastojanje da se stanje u njegovom okruženju, zajednici i društvu makar malo popravi. Da bi se došlo do značajnih, vidljivih promjena, neophodno je učiniti prvi, mali korak. Taj mali korak dobročinstva kojeg ne prate svjetla reflektora, taj skromni čin dobrote, iako često ostane nezapažen u društvu, otvara put pozitivnim promjenama u budućnosti. Na važnost i malog dobročinstva ukazuju riječi Muhammeda a.s.: “Nemoj podcjenjivati bilo koji vid dobročinstva, makar to bila radost zbog susreta s bratom.” (Muslim). Narodna poslovica kaže: zrno po zrno pogača.
S druge strane, napori i odricanja na putu do zacrtanog cilja zahtijevaju vrijeme, upornost i strpljivost. Izostanak brzog uspjeha, nepostojanje instant rješenja, neophodno ponavljanje naizgled malih i beznačajnih djela, muslimana neće obeshrabriti i pokolebati da odustane od cilja kome stremi. Djelovanje i ponašanje naših uzora i učitelja, vjerovjesnika, a.s., na planu popravljanja stanja u društvu, moguće je sažeti kroz primjer Šuajba a.s,: “…jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ ( Hūd 88).Poštovani vjernici, Sve nas je obradovala vijest da je Rijaset Islamske zajednice prihvatio i podržao inicijativu muftije banjalučkog Nusreta ef. Abdibegovića i Muftijstva banjalučkog da se u ovom gradu osnuje medresa u kojoj će učenici stjecati adekvatna znanja o svojoj vjeri, ali i znanja iz drugih naučnih oblasti i odgajati se u duhu islamskih i univerzalnih moralnih principa i vrijednosti. Nadamo se da će ova plemenita namjera naići na razumijevanje i susretljivost kod odgovornih ljudi u nadležnim entitetskim organima, na radost svih vjernika, a posebno vas koji živite u ovom lijepom gradu i okolnim mjestima. Bila bi to lijepa vijest i poruka o suživotu, uvažavanju i poštovanju prava svih ljudi i zajednica bez obzira na sve različitosti.
Na kraju ove hutbe želim da vam prenesem selame reisu-l-uleme Husejn ef. Kavazovića. Također, želim da vam uputim savjet i preporuku u vezi ponašanja muslimana kad je posrijedi širenje opasnog korona virusa u cijelom svijetu. Savjetujem vjernicima i vjernicama da se u ovoj situaciji ponašaju razborito, da slijede uputstva i instrukcije nadležnih zdravstvenih vlasti, te da, uz poduzimanje svih mjera predostrožnosti i opreza, imaju na umu riječi Allahovog Poslanika, a.s., koji je rekao: “Znaj da ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti…” (Ahmed, Ebu Davud i dr.) Neka nas Uzvišeni Allah pomogne i uputi na pravi put u svim poslovima i situacijama.