Uposlenici Medžlisa Islamske zajednice Olovo su, kao i vjerski službenici širom Bosne i Hercegovine, sve svoje kapacitete stavili na raspolaganje džematu i komšiluku.
Predramazanski sastanak, održan tokom jučerašnjeg dana, bio je idealna prilika da sa olovskim imamima i mualimom porazgovaramo o poziciji vjerskog službenika tokom kriznog perioda, prilagođavanju vjerskog života potpuno novim okolnostima i upotrebi informatičkih kapaciteta tokom edukativnog i predavačkog procesa.
KAKAV JE POGLED SA MINBERA NA DŽEMAT SASTAVLJEN OD NEKOLICINE LJUDI?
Na prvo pitanje, odgovor je dao glavni imam, Esad ef. Pepić: “Nedavno sam čitao tekst naslova General bez vojske. Danas imame bez džemata doživljavam upravo ovako – kao generale bez vojske. Tokom svih godina imamskog rada nastojimo dovesti što više ljudi u džamiju. Danas radimo suprotno – insistiramo na nedolasku. Prije svakog namaza smo podsjećali na važnost popunjeih i zbijenih redova, a danas savjetujemo da se između klanjača napravi razmak. Neobično i suprotno imamskom iskustvu, ali smislene su sve one aktivnosti koje se rade sa važnim i velikim ciljem. A čuvanje zdravlja i života to svakako jeste.”
Nedim ef. Gondžić, imam u džematu Rijeka osvrnuo se na vlastito hatibsko iskustvo riječima: “Posebno pamtim rečenicu koju sam čuo neposredno prije prve džume sa džematskim odborom – ‘Ovo mi je najtužniji petak u životu’. Izgovorio ju je čovjek bogatog životnog iskustva, koji je na svojim plećima nosio mnoštvo muka – kolektivnih i pojedinačnih. U svemu tome, težište na vagi tuge, preuzela je tuga tog petka. Privatno često citiram tu rečenicu, a javno pokušam makar sadržajem nadoknaditi ono što džematlije izgube nedolaskom na džumu. Već nekoliko petaka pustim uživo prenos hutbe na facebook grupi džemata, upućujem džematlije na sadržaje medija Islamske zajednice i pratim pozitivne reakcije. Dobro je kad imamo šta ponuditi.”
OBAVEZNA DISTANCA NAS JE SVE OBAVEZALA PRIVIKAVANJU NOVIM TEHNOLOGIJAMA. KAKVA SU DOSADAŠNJA ISKUSTVA SA ONLINE MEKTEBSKOM NASTAVOM?
Mualima u mektebu džemata Olovo, Heda Pepić, podijelila je s nama svoja iskustva online nastave: “Koristim aplikaciju Zoom, tako što tokom video-razgovora uspostavim kontakt i sa roditeljima i sa djecom. Lijepa dimenzija toga je činjenica što roditelji direktno mogu pratiti ono što mi u mektebu radimo i neposredno su uključeni u cjelokupni proces. Video-poziv mi omogućava da obratim pažnju i najsitnije detalje. Tako naprimjer, dok učenik demonstrira praktično obavljanje namaza, zamolim roditelje da snime položaj stopala tokom sjedenja ili momenat podizanja kažiprsta tokom izgovaranja šehadeta. Simpatična je i nestrpljivost djece prije uspostave video-poziva.”
NAVIKAVANJE NA NOVI SISTEM SVAKAKO SA SOBOM NOSI I POTEŠKOĆE. JESTE LI I SA KAKVIM STE SE POTEŠKOĆAMA SUSRETALI?
Mujo ef, Numanović, imam u džematu Solun, istakao je neke poteškoće sa kojima se tokom uspostavljanja online nastave susretao: “Uspostavio sam kontakt sa velikim brojem mektebskih polaznika, a prva poteškoća sa kojom sam se susreo je nemogućnost kontakta sa učenicima koji nemaju pristup ovim savremenim oblicima komunikacije. Tokom obrade gradiva iz Ilmihala, kao i tokom učenja Kur'ana, brzo smo uskladili ritam sa onim započetim tokom redovnog izvođenja nastave. Sa lekcijama iz sufare je išlo nešto sporije, jer smo ranije obavezno zajednički vježbali pisanje. Zbog ograničenih mogućnosti online pristupa, morali smo privremeno odustati od takvog oblika vježbe i posvetiti se čitanju. Lijepo je vidjeti izražen interes za mektebom kod djece.”
Na posljednju rečenicu nadovezao se i Vahidin ef. Brčić, imam u džematu Kamensko, primjerom pojašnjavajući pomenuti interes: “Riječ je o jako izraženom interesu. Kod pojedinih učenika djeluje čak izraženiji nego tokom redovnog izvođenja nastave. Zadatke izvršavaju brzo, gotovo takmičarski. Razumijem zašto je to tako. Prvo, taj vid komunikacije im je posebno zanimljiv jer je nov i neobičan. A ono što je novo je uvijek zanimljivo. Pored toga, hoće djeca demonstrirati kako se vješto snalaze u virtuelnom svijetu i kako dobro poznaju informatiku. Ovo im je prilika da pokažu dvije vrste znanja, informatičko i mektebsko.”
NAGLAŠAVA SE POSEBAN OPREZ I PRIPREMA PRILIKOM GASULJENJA I OBAVLJANJA DŽENAZA-NAMAZA. SA ČIME STE SE SUSRETALI PRILIKOM SMRTNIH SLUČAJEVA U DŽEMATIMA?
Asif ef. Bjelić, imam u džematu Čuništa govorio je opravdanoj vlastitoj brizi i pozitivnim primjerima discipline unutar džemata: “Kod nas, elhamdulillah, nema zaraženih slučajeva. Ali sam se, bez obzira na to, morao posebno pripremiti za svako gasuljenje. Psihički, da svemu pristupim smireno kao i u drugim okolnostima. I svakako opremom – inače vodim računa o opremi tokom gasuljenja, u ovim slučajevima sam vodio još više. Prije prve dženaze tražio sam načine kako najbezbolnije objasniti ljudima da ne dolaze u velikom broju, a posebno me brinula moguća situacija u kojoj bih bio dužan nekog vratiti sa mjesta ukopa – ukoliko broj prisutnih bude veći od dozvoljenog. Međutim, ispostavilo se da su džematlije već jako dobro informisane i disciplinovane. Na dženazu su došli samo najbliži. Čak nije bilo potrebe da napominjem na neophodni razmak u saffu. I to su sami uradili, na osnovu vlastite informisanosti i savjesti.”
IMAMI SU U OVAKVIM SLUČAJEVIMA ISTOVREMENO GLAS UTJEHE I GLAS RAZUMA. KAKO SE U PRAKTIČNOM SMISLU REALIZUJE TA ULOGA?
Nekoliko rečenica o vlastitom iskustvu glasa utjehe kazao je Harun ef. Aličković, imam džemata Olovske Luke: “Nekoliko zadnjih mjeseci, naše redovne sedmične aktivnosti bile su kurs sufare za odrasle, halka hadisa i omladinska tribina. Manje-vise, sve ove aktivnosti su zadržale svoj kontinuitet tokom vremena pandemije. U online formi, naravno. Uz redovne teme, svakako smo koristili priliku da razgovaramo o svemu što je aktuelno i što nas zabrinjava. Razgovor u svakom smislu zna olakšati neku teškoću, a posebno razgovor protkan kur'anskim i hadiskim porukama.”
O tome kako efendija, s druge strane, treba biti i glas razuma, govorio je imam džemata Jelaške, Eldin ef. Kamenjašević: “Morao sam objašnjavati koja je težina fetve i kakve su posljedice nepridržavanja zvaničnih instrukcija. Nekad je, vjerujte mi, dovoljno razborito argumentirati određeni stav i ljudi će shvatiti. Nekome je, zbog višegodišnjih navika, možda teško poredati trenutne prioritete. Zato je važno konstantno i razumno objašnjavati. Naša je obaveza i naše pravo da budemo glas razuma u ovim trenucima. Danas se svi farzovi obavljaju u kućama i avlijama; od namaza, preko privređivanja, do čuvanja zdravlja i života. To konstantno trebamo objašnjavati.”
Sekretar medžlisa Amir ef. Muminović dodatno je naglasio snagu vlastitog primjera: “U stalnom sam kontaktu sa policijom, ali i sa narodom generalno. Ljudi često traže savjet, pitaju za mišljenje kako treba postupiti. Najbolji savjeti se pokazuju i vlastitim primjerom. Kad efendija vodi računa o propisanim mjerema, to je savjet primjerom. Istovremeno, policijski službenici sa kojima kontaktiram imaju povjerenje u nas. Što više savjetujemo i preporučujemo, oni će se susretati sa manjim brojem kršenja pravila.”
NA USLUZI DŽEMATU I KOMŠILUKU
Lijepo je svjedočiti praktičnim primjerima imamskog izlaska u susret komšijama i džematlijama u trenucima neophodne pomoći. Svaki imam nosi svoju priču; one su formalno različite, ali imaju jednak cilj i zajedničku misiju. Osjećaj skromnosti u ovakvim slučajevima insistira na izbjegavanju ličnih imena, pa ćemo kroz sljeceće primjere koristiti zamjenice.
Tako je jedan imam, još tokom početka pandemije, javno ostavio broj telefona i stavio se na raspolaganje u svakom smislu; drugi skupa sa sinom periodično obilazi starije džematlije i uradi za njih ono što oni u trenutnim okolnostima nisu u mogućnosti; treći je nastavio materijalno pomagati one koje je tajno pomagao i prije pandemije, neki su skupa se sa Mrežom mladih uključili u akciju odlaska u kupovinu za starije osobe iz džemata, dok su neki aktivno uključeni u rad kriznih štabova unutar mjesnih zajednica.
Posebne okolnosti rezultiraju i posebnim aktivnostima. Ativnostima koje su formom drugačije nego obično, ali sa posve jednakom suštinom. Naša suština su one vrijednosti koje njegujemo tokom čitavog života, a čija je refleksija posebno vidljiva u teškim trenucima.
Nedim Gondžić