Dan šehida, koji se tradicionalno obilježava drugog dana ramazanskog Bajrama, prilika je da se svi građani Bosne i Hercegovine prisjete onih koji su položili svoje živote braneći svoje porodice i svoju domovinu u periodu od 1992-1995. godine.
Obilazeći naše šehitluke drugog dana Ramazanskog bajrama iskazujemo našu zahvalnost najboljim sinovima domovine Bosne i Hercegovine, i našim šehidima i svim našim borcima za ovu zemlju i slobodu svih ljudi koji u njoj žive.
Muftijstvo sarajevsko od 2015. godine kada su aktivnosti žena sistematski uvedene u rad Islamske zajednice, pokrenulo je posjete majkama šehida. Tako je koordinatorica svake godine obilazila majke čiji su sinovi dali svoje živote za domovinu.
Ove godine posjetili smo hadži Hadžiru hanumu Sućeska. Mnoge majke su ostale bez jednog, dva, neke i po tri sina. Naša majka Hadžira ostala je bez četiri sina. Odgojila ih je sama, jer joj je muž rahmetli Asim Arnautović na Ahiret preselio mlad. Ona mlada, na pravi put izvela svoju djecu. Dvojica se bili oženili, po troje djece izrodili. Hadžira se nakon toga udala za Šahin Bega Sućesku. On se brinuo o njenim sinovima kao da su njegovi.
A onda je 1992. godne počela agresija na našu zemlju. Hadžira je zajedno sa mužem odvedena u logor Rasadnik u Rogatici u kojem su proveli dvije godine. Preživjeli su dosta strahota i svjedočili užasu. Zbog sinova je bila na spisku za strijeljanje. Nije znala gdje su. A već su dvojica bili poginuli.
Šahin Beg je bio trgovac poznat u cijeloj Rogatici. Nije imao svoje djece, a bio je veoma darežljiv i volio pomagati ljudima. Zbog te darežljivosti su ga komšije Srbi spasili i tražili da se razmijeni, što se i desilo 1994. godine. Hadžiru su dočekale snahe, unučad, sestra i njen muž, ali sinova nigdje. Tada je saznala bolnu istinu da su joj tri sina ubijena. Nažalost ubrzo je izgubila i četvrtog sina.
Zadivljuje Hadžirina nevjerovatna snaga i sabur. I vjera u dragog Allaha dž.š.
Dugo je hizmetila bolesnog Šahin Bega. Preselio je i on, a Hadžira utjehu traži u učenju Kur*ana i slušanju radija Bir. To je ono što je ispunjava. Posjete je mnogi, paze je snahe i unučad, rodbina. Paze je i njeni Muderis Nezim Halilović i Šahin Kerla. S posebnim emocijama govori o njima dvojici. I kaže da su to posebni insani.
A posebna je i naša Hadžira hanuma. Iako je ušla u devetu deceniju svog života, veoma je pokretna i vrijedna. Sama sebi sašije komplete i dobro vidi.
Radovala se posjeti i kaže da je noć i jutro provela radujući se razgovoru. A to je jedino što joj treba. Razgovor, podrška i lijepa riječ. To je najmanje što možemo učiniti za naše drage majke šehida, obići ih i uputiti koju lijepu riječ. Hadžira hanuma nam je neizmjerno zahvalna na tome.