Oni koji pamte starije mektebe, sjećaju se prostornog uređenja u kojem muallim i učenici sjede u polukrugu okrenuti jedni drugima. Takav položaj, razbijajući distancu koju uspostavlja postojanje učiteljske katedre, sugeriše da je atmosfera koja vlada među okupljenima dijaloška, a ne monološka.
Dijalog računa na slušanje i razumijevanje. S jedne strane, slušanje nastavnog sadržaja kojeg izlaže muallim, ali i slušanje i razumijevanje učeničkih pogleda na određene teme od strane muallima, s druge strane.
Vremenom se mektebski prostor mijenjao u skladu sa savremenim pedagoškim zahtjevima, pa su današnje mektebske učionice slične školskim – sa klupama, katedrom i svim pomoćnim sredstvima za realizaciju nastave. Onda kada sadržaj gradiva to zahtijeva, učenici skupa sa muallimom formiraju polukrug i tako održe čas.
Uz sve ambijentalne promjene. jedan od mektebskih kontinuiteta (skupa sa disciplinom i odgojem) jeste dijalog i spremnost na slušanje. Vrijeme u kojem često dominiraju samodopadljive ličnosti, spremne da slušaju samo sebe, gorljivo treba sadržaj koji će prvenstveno mlade ljude učiti kulturi slušanja.
Sa ciljem podsjećanja na to da islam insistira na kulturi slušanja donosimo dio teksta dr. Abdulgafar ef. Velića “Važnost slušanja”, objavljenog u njegovoj knjizi “Pod bosanskim kubetom”.
“Jedna od čovjekovih odrednica i osobina koja ga razlikuje od životinja jeste sposobnost govora. Allah dž.š. je ljudski rod obdario govorom. Uz govor, čovjek je obdaren i čulom sluha.
Postoje brojne studije o tome kako se postaje uspješan lider. Na fakultetima se izučava posebna disciplina o lidershipu, tj. načinu kako postati uspješan. Mnogi biznismeni, poslodavci, šefovi u raznim kompanijama itd. pohađaju kurseve lidershipa. Među prvim lekcijama je umijeće slušanja, mjesecima im se drže predavanja o tome kako da ispravno slušaju. Ukoliko neko želi postati ozbiljan lider, prvo mora slušati.
Kad se opisuju pametni i uspješni ljudi, obično se govori o njihovom znanju slušanja. Postoji izreka da prave vođe umiru slušajući. Nažalost, danas u većini slučajeva mnogi lideri i poslodavci samo pričaju, a u nekim firmama zbog međusobnog neslušanja dolazi i do velikih problema. Probleme često znaju riješiti oni na najnižim pozicijama koji slušaju i stoga najprije uvide gdje je problem.
Pošto smo ummet Muhammeda s.a.v.s., mi u našem Poslaniku imamo najbolji uzor. Kada pažljivo pročitamo bilo koju zbirku hadisa, vidjet ćemo da je Muhammed s.a.v.s. često pitao ashabe: šta vi mislite i da li znate?
Muhammed a.s. je razgovarao i slušao ashabe. Često bi prihvatao njihove savjete. Zanimljivo je da je i Džibril, kada bi dolazio Poslaniku, postavljao pitanja i slušao njegove odgovore. Poznata je predaja o tome kako je Džibril pitao Muhammeda a.s. šta je islam, šta je iman, a šta ihsan, kada će Sudnji dan i koji su predznaci Sudnjeg dana. “
Iz navedenog se da zaključiti kako je spremnost na slušanje prvi korak ka formiranju vlastitog i društveno prihvaćenog mišljenja. Također, pomenuti Poslanikovi a.s. primjeri ukazuju na to da apsolutno znanje nije privilegija niti jedne društvene pozicije, a uvažavanje mišljenja drugih je vrlina i odlika jasne ljudske svijesti.
Mekteb je, uz muallima koji će učeniku pokazati kako uvažava njegovo mišljenje, idealno mjesto za uspostavljanje dijaloga, učenja slušanja i discipline čekanja na svoj red prilikom želje da se nešto kaže.
Priredio: Nedim Gondžić