Safet ef. Delić, imam Medžlisa Islamske zajednice Kakanj je 31. januara 2022.godine otišao u penziju nakon 40 godina imamske službe.
Na redovnom seminaru imama u prostorijama MIZ Kakanj upriličen je i ispraćaj Safeta-ef. Delića, uz prisustvo imama sa područja Medžlisa i rukovodioca Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Ahmed-ef. Purdića.
– Nepisano pravilo kaže da je najteže biti imam u svom rodnom mjestu, a Safet-ef. je upravo u svom rodnom Brnjicu prove cijeli svoj radni vijek, i kako kako sam kaže da mu sigurno nigdje ne bi bilo ljepše – istaknuto je, između ostalog, prilikom ispraćaja.
Safet-ef. je iz mektebskih klupa ispratio na desetine danas čestitih imama i mualima, koji predano obavljaju svoj posao, baš po uzoru na svog imama.
Ispratio je iz školskih klupa i stotine danas već uzornih i vrijednih inžinjera, profesora, doktora, stručnjaka iz svih naučnih oblasti, kod kojih Safet ef. uživa veliko poštovanje.
Poznanici Safet-efendiju doživljavaju kao čovjeka sa velikim saburom, tihog i blagog govora, mirnog hoda i uvijek sa osmijehom na licu.
– Često nije imao potrebe ništa ni da nam govori ili savjetuje, nego je svojim životom i djelom bio nama istinski primjer i uzor – navode oni koji ga dobro poznaju.
Značajno je u ovom kontekstu pomenuti svjedočenje Ahmeda Kovača koji je u nekoliko rečenica predstavio utiske o Safet-efendiji koji sjećanjem sežu u metktebske dane, a odnose se na duži vremenski period sazrijevanja, odrastanja, te razumijevanja i vrednovanja ljudi iz okoline.
– Danas već poodavno, a kao da je jučer bilo, i sam sam bio jedan od 150-200 polaznika mektebske nastave, koji su trčali ranim jutrom do efendijine kuće kako bi uzeli ključ džamije i naložili vatru prije početka nastave, trčali smo i ezan da proučimo, mujezinimo, u safu smo stajali za Safet-efendijom. Poslije kao srednjoškolci i studenti opet mujezinili i ezanili. Pred njim smo uplovili i u bračne vode.
Nikada nas nije ružio, ni kao mektebsku djecu, ni kao omladince, ni danas kao zrele ljude. Uvijek nas je bodrio, hvalio i osmjehom svojim častio. Ako bi neko šta i pogriješio, uradio nešto neprimjereno, opet bi sa osmjehom samo mahnuo glavom koji put. I baš u ovim danima od efendijinog penzionisanja u razgovoru sa „mektebskom rajom“ čuo bih upravo to „najteže mi je bilo kada me efendija pogleda i mahne glavom“.
Želimo efendiji da penzionerske dane provede u zdravlju i rahatluku, da nam pruži jos mnogo toplih osmjeha i lijepih riječi, a ako zatreba i da glavom odmahne. A mektebska raja će sigurno ako Bog da pored istinskog poštovanja i ljubavi prema znati i da se oduži – napisao je Ahmed Kovač.
