0a675925ae474cc29142fe749506a17c.jpg

Prvi dan 1442. hidžretske godine je u četvrtak, 20. augusta. Tim povodom donosimo nekoliko poruka o shvatanju hidžre unutar našeg vremenskog konteksta. Neke od poruka i savjeta su preuzete iz teksta “Pouke i poruke hidžre”, dr. Šefika Kurdića, objavljenog u septembru 2017. godine u IIN “Preporod”.

 

AKTUALIZACIJA DOGAĐAJA IZ HISTORIJE ISLAMA

 

Pogrešno bi bilo shvatiti da je hidžra prvih muslimana isključivo historijska kategorija, koja je bila i prošla. Njene poruke treba da emaniraju u svakom vremenu i prostoru. Ona treba da se shvati, zavisno od situacije, u svom historijskom kontekstu, a to je da privremeno napustimo lokacije u kojima nismo kadri izvršavati Allahove naredbe.

 

Pomenuto je u kontekstu riječi Allahovog Poslanika a.s.: Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio!

 

Nama je suštinski važno da iz hidžre koja se desila 622. godine izvućemo osnovne pouke i sebe pronađemo u njoj.

 

SAMO VJERA MOŽE DATI VRIJEDNOST SVJETOVNIM STVARIMA

 

Allah Uzvišeni je vjeru učinio iznad svega na Ovome svijetu i nikakvu vrijednost ne predstvalja ni zemlja, ni domovina, ni bogatstvo, ni vlast, ni čast, ukoliko vjere nema ili ukoliko je devalvirana! Zbog toga je sve manje vrijedno i sve to se žrtvuje za vjeru! A nakon te iskrene žrtve, Allah nam vrati sve. Zar to nije vraćeno mekkanskim muhadžirima?

 

PLANIRANJE PRIJE KONKRETNOG ČINA

 

Prije bilo kakvog djela ide promišljanje, analiziranje i sačinjavanje strategije. Vjerovjesnik a.s. razvija preciznu strategiju kada planira učiniti hidžru.

 

Pravi selekciju i izabire najboljeg druga za putovanje – Ebu Bekra r.a. Ukoliko bi bio neko slabijeg imana ili drugačije naravi, moglo bi se to negativno odraziti na tako važnu misiju i prekretnicu u životu muslimana

 

Ostavio je Aliju r.a. u postelji, kako bi mislili da je u njoj Vjerovjesnik a.s. i tako zavarao trag idolopoklonicima.

 

Smjestio se u pećinu sa Ebu Bekrom r.a., ali nije potjerao jahalice – kako ih ne bi idolopoklinici primijetili. Jahalice im je, nakon tri dana, dotjerao Abdullah b. Urejkit.

 

Ebu Bekrova sina Abdullaha, r.a, je zadužio da im noću donosi informacije o razgovorima idolopoklonika i njihovim planovima, a danju da skuplja te informacije i prati njihova kretanja.

 

Amir b. Fuhejr je bio zadužen da dogoni stado ovaca u blizini pećine u kojoj su bili Poslanik a.s. i Ebu Bekr r.a., s ciljem da namuzu njihovo mlijeko i tako dođu jednostavno do okrjepljujuće hrane, ali i da, nakon Abdullahovog dolaska i odlaska u pećinu neutraliziraju tragove koje bi on ostavljao.

 

Esma r.a. kao djevojčica u koju niko nije sumnjao, bila je njihov glavni logističar za hranu i ona ju je redovno donosila u pećinu Sevr.

 

Abdullah b. Urejkit je bio određen za vodiča za Medinu, iako je bio idolopoklonik. Riječ je o idolopokloniku koji je bio ekspert za alternativne puteve do Medine, pa nakon provjere od strane Poslanika a.s., on je izabran da taj posao preuzme – posao kojeg je kvalitetno izvršio.

 

OSLANJANJE NA ALLAHA DŽ.Š.

 

Kada se Ebu Bekr r.a. zabrinuo za Poslanikov a.s. život i nastavak započete misije, nakon što je vidio stopala idolopoklonika iznad njihovih glava, Vjerovjesnik a.s. ga je istinski smirio riječima: „Šta misliš, Ebu Bekre, o dvojici s kojima je Allah treći?”

 

Ovakvo snažno pouzdanje u Allahovu pomoć ističe i Gospodar svjetova u Svojoj Knjizi:

Kad su njih dvojica bili u pećini i kad je on rekao drugu svome: ‘Ne brini, Allah je s nama!’ (Et-Tevbe, 40)

 

Ovo neizmjerno povjerenje u Allahovu pomoć manifestira se i u kritičnoj situaciji kada ih stiže Suraka b. Malik, želeći ih uhvatiti ili ubiti. Poslanik a.s. je mirno učio Kur’an kada mu je Suraka prilazio, pa je pao i on i njegov konj i bezuspješno se vratio u Mekku.

 

OMLADINSKI ANGAŽMAN

 

U ovom slučaju se vidi da je Poslanik a.s. itekako uključio omladinu u ovaj presudni događaj u islamu.

 

Uključio je Aliju, Abdullaha b. ebi Bekra, Amira b. Fuhejra, Esmu bint ebi Bekr. Riječ je o mladićima i djevojkama u cvijetu njihove mladosti.

 

Uostalom, većina prvih muslimana su upravo bili mladići ili djevojke! Naše angažiranije uključivanje današnje omladine u razne islamske i druge pozitivne i humane projekte itekako ih udaljava od savremenih pošasti.