“Započni studij dovom” – moto je pod kojim je u srijedu, 9. oktobra, u Carevoj džamiji u Sarajevu upriličen studentski mevludski program povodom početka akademske godine. 

Ovaj program već drugu godinu zaredom organizira Muftijstvo sarajevsko u saradnji sa Studentskim parlamentom Univerziteta u Sarajevu (SPUS) i Studentskim centrom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Studentsku poruku koju je ovom prilikom prisutnima uputio Eldar Šabić, student Fakulteta islamskih nauka, u nastavku prenosimo u cjelosti.

Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!”

Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Onome koji nam je u Kur'anu naredio da Ga molimo za povećanje znanja. وَقُلْ رَبِّ زِدْنِي عِلْمًا

Neka je salavat na našeg Pejgambera koji je molio Allaha sljedećim riječima: Bože moj, okoristi me onim čemu me poučiš, a pouči me onome što će mi koristiti i povećaj mi znanje.

Upravo ovom Poslanikovom, a.s.,  dovom ćemo i mi započeti naše ovogodišnje studije i naše večerašnje druženje. Njom bismo trebali započinjati i svaki naš dan, svako naše predavanje, čitanje, ispit i sve što budemo radili do kraja naših života, jer je učenje cjelokupan životni proces.

Kada je naš Poslanik, a.s., u svojim srednjim godinama osjećao tjeskobu i nelagodu zbog neznanja i izopačenosti u kojoj je njegovo društvo živjelo, odlazio je u pećinu Hira u potrazi za istinom i smislom. Ostajao bi u njoj danima posmatrajući i promišljajući svijet oko sebe. Znamo svi da mu je jednom od tih prilika kada je bio sam u razmišljanju i promatranju došao melek Džibril donoseći mu Objavu od Gospodara svjetova. Tri puta mu Džibril, a.s., govori da čita, i nakon što mu Poslanik, a.s., tri puta odgovara da ne zna čitati, Džibril mu prenosi prvih pet ajeta Kur'ana: Čitaj sa imenom Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, a Gospodar tvoj je najplemenitiji, Koji poučava peru, poučava čovjeka onome što on ne zna (El-‘Alek, 1-5).

  • Da samo o ovim ajetima promislimo i primijenimo ih u našim životima, bilo bi nam dovoljno. Prvi ajeti koji su objavljeni Poslaniku usmjeravaju njegovu pažnju upravo na ono zbog čega je i nas sve ovdje Allah odabrao, a to je znanje. Bog dragi poziva Poslanika, a kroz Objavu i sve nas da čitamo, da razmišljamo, da se obrazujemo, da budemo od onih koji znaju i to znanje koriste te ga dijele s drugima. Ali to ne smije biti bilo kako, nego u Njegovo ime, bismi rabbike, ovdje Bog dragi  direktno uspostavlja vezu između vjerovanja u Boga i znanja. Neka nam to bude prva poruka: Ne možemo stjecati znanje bez Božije dozvole i pomoći. Nakon toga, to znanje mora biti u ime Boga odnosno to znanje nas treba približiti Bogu dragom. To znanje nas mora promijeniti nabolje i biti razlogom da budemo bolji vjernici, a samim tim i bolji ljudi, odnosno korisniji članovi našeg društva.

Znanje na koje nas dragi Bog podstiče nije samo vjersko znanje. Postoje, naravno, vjerski postulati koje svaki musliman mora poznavati da bi ispravno živio, ali Kur'an nas svojim sadržajem podstiče na istraživanje raznovrsnih nauka, odnosno, u našemu kontekstu, na studiranje različitih fakulteta. Govorom o fenomenima u prirodi, Bog dragi nas poziva da studiramo geografiju, biologiju, geologiju, astronomiju, fiziku, hemiju. Govoreći o čovjeku i njegovom stvaranju i procesima koji se u njemu odvijaju, upućeni smo na to da proučavamo čovjeka i njegov život, i psihički izučavajući njegovu psihologiju, i fizički izučavajući njegovu građu i funkcioniranje, dakle Kur'an nas poziva da izučavamo antropologiju, medicinu, stomatologiju itd. Također, govorom o ranijim međuljudskim odnosima, ranijim društvima i društvenim događajima, pozvani smo da se bavimo i društvenim naukama: historijom, sociologijom, pravom, ekonomijom i političkim naukama. Svaka od nauka kojom ćemo spoznati smisao određene stvari te tako razlučiti Istinu od neistine, nauka je koja nas približava dragom Bogu i tako nas čini plemenitima, jer čitanje i obrazovanje je čin kerema od dragog Boga, a kako bi i sam čovjek, čitanjem i spoznavanjem, postao plemenit i dar za drugoga. A dar je za drugoga upravo jer svojim znanjem pomaže drugim ljudima tako što će znanje na njih prenositi, te im svojim znanjem i vještinama koristiti. Kur'an nas jasno upućuje na to da ako nešto ne znamo upitamo one koji znaju i time vidimo da svako znanje i vještina koja će drugima koristiti ima svoj značaj i važnost. Stoga našu prvu poruku zaključujemo sa spoznajom da ne postoji vjera ili religija kao islam, niti sveta knjiga kao Kur'an koja u tolikoj mjeri podstiče na znanje, na njegovo stjecanje, traženje i prenošenje (važno je ovdje i prenošenje, jer Allah u ovih pet ajeta spominje kalem, pero, a upravo perom čovjek stečena znanja, zapisujući ih, ista prenosi na druge ljude i ostavlja u nasljeđe generacijama iza sebe).

  • Nakon naše spoznaje da je znanje jedan od najvećih Božijih darova i da je upravo znanje ono zbog čega se mi odlikujemo nad ostalim stvorenjima, jer Bog je Adema poučio imenima svih stvari, važno je zaključiti i to da znanje nije nimalo lahka stvar za postići. Sjetimo se Poslanika, a.s., i njegovih muka i poteškoća koje je imao kada je primao Znanje od dragoga Boga. Sjetimo se njegovog pritiska kada je primao, gore pomenutih, prvih pet ajeta koji nam naređuju znanje. Sjetimo se toga da bi se on znojio dok bi primao određene ajete, te da su se od siline Riječi koja mu je spuštana, krivile noge životinja koje je jahao. Pogledajmo u našu bližu historiju i u muke naših profesora, odnosno profesora naših profesora, kojima je na razne načine bilo spriječavano da stječu znanje, što sistematski, što zbog loših finasijskih i materijalnih prilika, no uprkos jakim pritiscima i nedaćama, oni su učili, čitali, istraživali. Nisu odustajali, jer su bili svjesni kur'anske poruke da nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju, te da se Boga dragog od njegovih robova najviše boje učeni. Učili su, i ono što su učili prenosili su drugima, koristili su svome društvu, često izlažući pritome sebe i svoje živote u opasnost. Pisali su pod pseudonimima, ali nisu odustajali od te obaveze koju nam dragi Bog naređuje u svakom vremenu i prostoru – da uvijek bude među nama onih koji se obrazuju, koji naređuju dobro i odvraćaju od zla. Dakle, da bismo bili od istinskih znalaca, valja nam se dobro potruditi i naraditi. Oni koji su umniji i koji shvaćaju, odnosno oni koji su nam svojim primjerima pokazali da se može, kažu da je ključna stvar u organizaciji i pravilnom shvatanju i korištenju vremena. Neću nikada zaboraviti riječi jednoga hafiza koje mi je izrekao nedugo nakon polaganja hifza. Kada sam ga upitao kako se osjećao u tom trenutku, odgovorio mi je da je u tom trenutku osjećao kako je svoje, Bogom darovano vrijeme, iskoristio na pravi način, te da ne žali ni sekunde truda, znoja, neprespavanih noći. Nije svakome dužnost da bude hafiz Kur'ana časnog, ali je svakome od nas dužnost da u onome što on izučava i čime se bavi bude hafiz, a hafiz je svako onaj koji čuva nešto što je dragocijeno, a svako znanje je dragocijeno onoliko koliko koristi nama i ljudima oko nas. Zato, ne zaboravimo Božije zaklinjanje vremenom, i nemojmo biti od onih koji su na gubitku, tako što svoje vrijeme ne koriste u dobru, nego ga trače, ispunjavaju besposlicama i beskorisnim aktivnostima, zbog čega će sigurno nekada požaliti, ali će tada već biti kasno. Budimo zahvalni Bogu što nas je počastio da budemo ovdje, u ovom gradu, na našim fakultetima. Tu zahvalnost ćemo najbolje pokazati tako što ćemo vjerovati da nam je sve Božiji dar i da nema uspjeha bez Njega; tako što ćemo raditi dobra djela; tako što ćemo pozivati jedni druge da uvijek budemo na vrelu Istine i Dobra. I na kraju, tako što ćemo jedni druge pozivati na strpljenje, jer sve velike stvari zahtijevaju veliki trud, napor i vrijeme, ali i ogromno strpljenje. Zato, mi smo se i ovdje noćas okupili kako bismo pozvali jedni druge na Dobro i na strpljenje, te smo tako praktički primijenili suru Asr u našim životima. Zato ovo naše okupljanje ima ogroman značaj i svrhu, jer ono nije samo puko učenje odlomaka iz Kur'ana i mevludskih stihova. Ono je i naše upoznavanje, naša spoznaja da ćemo, kad god pokleknemo ili zastanemo na našem putu znanja, a on nije lahak i ne prelazi se preko noći – da ćemo uvijek uz sebe imati ljude koji će nas podsjetiti zašto je važno da ustrajemo na tome, koji će nas podsjetiti na kur'anski poziv, na riječi Muhammeda, a.s., i njegov život. Tu ujedno dolazimo i do završne poruke, a to je važnost dobrog društva na putu stjecanja znanja, odnosno života uopće.
  • „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja“, rekao nam je Poslanik, a.s., „pa neka svako od vas gleda s kime se druži.“ Dobar prijatelj i dobro društvo jedni su od ključnih faktora čovjekovog uspjeha i na ovom i na Onom svijetu. U našem kontekstu gledano, naše društvo i odabir prijatelja umnogome će odrediti i naš uspjeh odnosno neuspjeh na našim studijama. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!, naredio nam je Uzvišeni Allah. Budimo s onima koji su iskreni s nama, s onima koji žele dobro i nama i sebi samima. Budimo sa onima koji će nas podsjećati zašto smo došli ovdje, na Ovaj svijet, da dragog Allaha veličamo i slijedimo primjer Pejgambera, a.s. Sa onima koji će nas podsjećati zašto smo došli ovdje, u Sarajevo, da budemo uzorni i čestiti studenti koji neće svoje vrijeme trošiti uzaludno, nego shodno cilju zbog kojeg su poslani ovdje: da vrijedno rade i uče, te ostvare rezultate i znanja koja će ih uzdignuti na veće stepene u svakome pogledu, te pomoću kojih će biti korisni članovi društva. “Vjernik je ogledalo vjerniku, i vjernik je brat vjerniku; on ga štiti od štete i čuva ga u njegovom odsustvu.” Takvi naši prijatelji trebaju biti, i takvi mi trebamo biti prema našim prijateljima. Iskreni, brižljivi, saosjećajni i uvijek spremni na pomoć i savjet. Onda kada smo u dobru i kada uspijevamo, mi moramo jedni s drugima radost dijeliti, biti sretni jedni zbog drugih, i uvijek se podsjećati da je svaki uspjeh dar od Allaha Uzvišenog. Onda kada padnemo i zastanemo, moramo jedni druge podizati i podsjećati da nakon svake teškoće dolaze olakšanja i da se zlato kuje u vatri, odnosno da se ljudi jačaju kroz životne kušnje i iskušenja.

Molimo Allaha, dž.š. da nas pomogne!

Autor: Eldar Šabić, student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu