Na putu borbe protiv nemira i teskobe moguće je preporučiti tri stvari koju u čovjekov život mogu unijeti sreću i spokoj. Riječ je o segmentima ljudskih života pomenutih u izvorima islama, a o kojima kroz različite forme govore i mnogi savremeni autori.
1. Prva stvar je veza sa Uzvišenim Allahom i traženje utočišta kod Njega, robovanje i poslušnost samo Njemu.
Posvećenost Stvoritelju doprinosi osjećaju smiraja i sigurnosti, dok poslušnost Njegovim propisima garantuje ispravnost puta kojim se krećemo, a sigurnost u ispravnost vlastitog puta jedan je od uzroka ljudskog samopouzdanja.
“On je gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo njemu klanjaj i u tome budi istrajan.” (Merjem; 65)
2. Druga stvar je raskidanje sa prošlošću – u onoj dimenziji u kojoj nas njeni detalji brinu, okupiraju i ometaju funkcionisanje u sadašnjosti. Riječ je o onome što suštinski može biti razlogom ljudske brige, ali istovremeno i ono na šta se ne može uticati.
Metaforički kazano, to je knjiga koju treba zatvoriti skupa s svim nedaćama, očajem i brigama; te posvetiti se što kvalitetnijem i korisnijem djelovanju u vremenu koje nam je dato – sadašnjosti.
3. Treća stvar je vezana za naša prenaglašena razmišljanja o budućnosti, zbog kojih se često zanemari djelovanje u sadašnjosti. Opterećenost budućnošću može usporiti i oslabiti čovjekovu posvećenost trenutku u kojem živi; dok pravilan odnos prema trenutnom vremenu i okolnostima koje se dešavaju može doprinijeti osjećaju smirenosti, ali i uspostavljanju dobrih temelja za budućnost.
Na tom tragu, prisjetimo se izreke Alije r.a. koji je preveliku posvećenost budućnsti povezao sa neproduktivnošću u sadašnjosti: “Čuvajte se duge nade, jer to donosi nemar i zaborav.”