Svake godine, 31. maja, građani Bosne i Hercegovine, regije i svijeta obilježavaju Dan bijelih traka – dan dubokog sjećanja na civilne žrtve nesrpskog stanovništva Prijedora i okoline, koje su 1992. godine bile izložene brutalnoj kampanji progona, diskriminacije i masovnih zločina.

Simbol trake – simbol isključivanja

Dana 31. maja 1992. godine, tadašnje srpske vlasti u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija da svi Bošnjaci i Hrvati u gradu moraju na svoje kuće istaknuti bijele čaršafe, dok su se u javnosti morali kretati s bijelim trakama oko ruke – kao znak etničkog obilježavanja. Ovaj čin predstavljao je otvoreno kršenje ljudskih prava i podsjeća na fašističke metode segregacije i dehumanizacije iz najmračnijih perioda 20. stoljeća.

Nakon ove naredbe uslijedili su masovni zločini: više od 3.000 civila, uglavnom Bošnjaka i Hrvata, ubijeno je, a desetine hiljada protjerano. Na području Prijedora uspostavljeni su i zloglasni logori smrti poput Omarske, Trnopolja i Keraterma, gdje su ljudi mučeni, silovani i ubijani samo zbog svoje etničke pripadnosti.

Dan bijelih traka – inicijativa građana

Dan bijelih traka obilježava se od 2012. godine, kada je građanska inicijativa iz Prijedora odlučila javno podsjetiti na ove događaje i zatražiti priznanje prava na sjećanje. Aktivisti, preživjeli, porodice žrtava i mnogi solidarni građani tada su po prvi put organizirali mirnu šetnju gradom s bijelim trakama oko ruke – istim simbolom koji je nekada označavao žrtve.

Ono što čini ovu inicijativu posebno značajnom jeste njena nenasilna, antifašistička i univerzalna poruka: pravo na istinu, sjećanje i dostojanstvo svih žrtava, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost.

Pravo na spomenik

Uprkos godinama zalaganja, u Prijedoru još uvijek ne postoji spomenik za 102 ubijene djece bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Lokalna vlast odbija da odobri njegovo podizanje, što dodatno produbljuje rane porodicama i predstavlja institucionalno poricanje zločina.

Zato je Dan bijelih traka i dan borbe za kulturu sjećanja, protiv zaborava i revizionizma. On postavlja ključno pitanje: Kakav smo to društveni sistem ako ni djeci ne možemo odati poštovanje?

Međunarodni odjek

Dan bijelih traka odavno je prerastao lokalni okvir. Ovaj datum danas se obilježava i u mnogim gradovima širom Evrope i svijeta – u Sarajevu, Tuzli, Beču, Berlinu, Chicagu, Torontu, Stockholmu… Bijela traka postala je simbol otpora fašizmu, segregaciji i poricanju zločina.

Organizuju se performansi, izložbe, tribine i protesti, a ljudi širom svijeta dijele fotografije s bijelim trakama u znak solidarnosti. Na društvenim mrežama koriste se oznake poput #DanBijelihTraka, #WhiteArmbandDay i #Prijedor92.

Zaključak: Pravo na sjećanje kao civilizacijska obaveza

Obilježavanje Dana bijelih traka nije čin prošlosti, već etička i politička praksa savremenosti. Ono artikuliše pravo na istinu, pravo na bol i pravo na priznanje. U kontekstu post-konfliktnog društva, gdje se institucionalno poricanje zločina često isprepliće s nacionalističkim narativima, kultura sjećanja postaje ključna za izgradnju održivog mira i međuljudske solidarnosti.

U konačnici, 31. maj nas podsjeća da su ljudska prava univerzalna samo onda kada ih štitimo dosljedno – i za svakoga.

“Tamo gdje nema sjećanja, počinje revizionizam. Tamo gdje nema spomenika, raste zaborav. A tamo gdje su žrtve zaboravljene – zločin nikad ne prestaje.”

Izvor: Redakcija