Povodom 4. godišnjice djelovanja Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana, sinoć je u ovom centru održana tribina “Period izgradnje džamije u Ljubljani”, na kojoj su učestvovali bivši i trenutni predsjednik Mešihata Islamske zajednice (IZ) u Sloveniji, muftija prof. dr. Nedžad Grabus i muftija mr. Nevzet Porić.

Tribini su također prisustvovali i Samir Kerić, predsjednik Sabora IZ u Republici Sloveniji, Esad Memić, predsjednik Sabora IZ u Austriji, dr. Samed Omerdić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog, Silvester Gabršček, bivši direktor Ureda za vjerske zajednice, novinar Ervin Hladnik Milharčič, članovi Mešihata i Sabora, imami, muallime, predsjednici i članovi izvršnih odbora, te vakifi MKC Ljubljana te veliki broj džematlija iz svih džemata IZ u Republici Sloveniji.

U dvosatnom razgovoru kojeg je muftija Porić vodio sa muftijom Grabusom, hronološki su se prisjetili najvažnijih momenata i izazova koji su obilježili pitanje izgradnje džamije u Ljubljani od 2006. do 2020. godine, a prikazani su i video materijali iz ovog perioda.

Na pitanje muftije Porića, kako se muftija Grabus prisjeća svoga dolaska u Sloveniju, muftija Grabus je kazao da je od 1989. godine vezan za džemat Ljubljanu, kada je kao student 2. godine tadašnjeg Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu vozom dolazio da obavlja džumu-namaz i održava mektepsku pouku u Ljubljani i drugim mjestima.

Prisjetio se ljudi koji su u to vrijeme brinuli o vjerskom životu i aktivnostima koje su se odvijale u Grablovičevoj ulici. Dva ramazana je proveo u Ljubljani i tako još više stekao uvid u vjerski život muslimana u Sloveniji. Nakon krize u IZ 2005. godine, u aprilu 2006. godine, na prijedlog reisul-uleme dr. Mustafe-ef. Cerića, imenovan je za ljubljanskog muftiju.

Muftija Porić i muftija prisjetili su se i prvih sastanaka koje je muftija Grabus održao sa predstavnicima vlasti u vezi sa izgradnjom džamije u Ljubljani.

Muftija Grabus je kazao da je to bilo izuzetno teško vrijeme u kojem je pitanje izgradnje džamije s obzirom na političke i društvene okolnosti i javno mnijenje bilo gotovo neostvarivo.

Međutim, IZ je uspjela da u vrlo kratkom periodu pitanje izgradnje džamije u Ljubljani vrati u okvire, prvo lokalnih, a kasnije i državnih institucija.

U tom periodu veoma važnu ulogu imao je pozitivan stav Katoličke crkve u vezi sa izgradnjom džamije. Krajem 2008. godine kupljeno je zemljište a 2013. godine postavljen i kamen temeljac za izgradnju džamije. Najveću finansijsku pomoć pružila je Država Katar, nakon je što 2010. godine emir Države Katar posjetio Sloveniju.

Ovaj period obilježen je velikim izazovima poput izrade idejnog rješenja, prikupljanja sredstava za vraćanje pozajmice, rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i dobijanja građevinske dozvole.

Muftija Porić, koji je u to vrijeme bio prvi saradnik muftija Grabusa, upitao ga je zašto je bio zabrinut nakon polaganja kamena temeljca u septembru 2013. godine, kada su svi drugi bili sretni zbog ovog historijskog uspjeha. 

– To je značilo početak stvarne borbe za džamiju. Mi smo uložili dosta energije do 2013. godine, a ništa se nije vidjelo. Bilo je puno ljudi koji su nam vjerovali. Mi smo ušli u jednu borbu koju ni mi sami nismo znali u potpunosti artikulirati. Znali smo da će većina ljudi poslije toga mirno spavati, a za nas je tek započeo veliki izazov. U to vrijeme mi se nismo bavili samo Ljubljanom, već cijelom Zajednicom. Ta godina je bila veoma teška, jer su procesi u svijetu stvarno utjecali na živote muslimana u Evropi. Velika svjetska pitanja stavljena su na naša pleća. Iako smo mi politički evropski narod, autohtoni evropski narod, mi smo morali odgovarati za nešto što rade velike svjetske sile i morali se boriti za svoj status. Zbog tog pritiska, finansijskih problema, političkih i društvenih kretanja, bio sam zabrinut nakon polaganja kamena temeljca – kazao je muftija Grabus.

Muftija Grabus je istakao da je u izgradnji džamiji učestvovao veliki broj pojedinaca, a da su veliki doprinos dali mnogi džemati kao i Žensko društvo Zemzem.

– Džamija je bila simbol o kojem se raspravljalo na mnogim konferencijama a napisane su i knjige o ovoj temi. Munara je predstavljana kao simbol moći ili prevlasti jedne religije. Mi nismo tako doživljavali munaru. Mi smo munaru doživljavali kao elif koji svjedoči tevhid, vjeru u Jednog Boga. Mi smo izgradnju džamije shvatali kao religiozni put našega čišćenja. Kao što su ljudi u nekim religijama imali priliku da idu na svoje duhovno putovanje, svi ljudi koji su sudjelovali u izgradnji džamije su to tako doživljavali. Oni su izgradnju džamije doživljavali kao vlastiti duhovni  put i rast i religiozno čišćenje. Zato, budite ponosni na to što smo uradili! – kazao je muftija Grabus.

Na pitanje kako nakon četiri godine vidi džamiju i njenu budućnost, muftija Grabus je istakao kako je “Generacija prije nas bila generacija osnivača”.

– Slovenija, kao samostalna i demokratska država, napravila je veliki iskorak i mi smo na tom jednom valu promjena, poput presjedavanja Evropskom unijom, etabliranja Slovenije kao mlade demokracije, uhvatili pravi val. Mi smo bili utemeljiteljska generacija. Život nije statičan i ne završava se sa našom generacijom, a hramovi imaju vječne poruke. Naprimjer, Sulejmanov Hram, Hram u Mekki, Mesdžidul-Aksa i Sikstinska kapela su objekti kojima se ljudi ponose i oni nemaju samo arhitektonsku već i emocionalnu vrijednost i značenje za ljude. Ova džamija ima svoju materijalnu vrijednost, ali njena simbolika i duhovni mir, jednako je važna – kazao je muftija Grabus.

Poručio je kako je džamija u Ljubljani ono lijepo lice islama.

– Pitanje duhovnosti nije samo pitanje objekata već ljudi i učenosti u jednoj generaciji. Slovenija je slobodno društvo u kojoj se to može razvijati. Promišljati o tome kako dugoročno, kao muslimani, možemo biti dio ovoga svijeta za nas je veoma važno sa stanovišta autohtonih evropskih muslimanskih naroda. Uloga džamije u Ljubljani je, ne samo evropskog, nego i svjetskoga značaja. Mi smo na religijsku mapu svijeta postavili džamiju i IZ. Džamija u Ljubljani pripada vjernicima koji ovdje žive, ali islam je svjetska religija i nikad se ne može tretirati samo iz lokalne perspektive – istakao je muftija Grabus.

Na pitanje muftija Porića kako je biti sarajevski muftija, muftija Grabus je podsjetio kako je “sarajevski muftija bio prva velika reprezentativna muslimanska funkcija kada su slavenski muslimani – Bošnjaci, ušli u muslimanski kulturni i civilizacijski krug”.

– Prvi sarajevski muftija bio je Arap Hodža, koji je stariji od Gazi Husrev-begove medrese i svih zadužbina u Sarajevu. Hilmi-ef. Hadžiomerović, prvi reisul-ulema, također je bio sarajevski muftija. Iskustvo koje sam stekao u Ljubljani mi je pomoglo da to prihvatim kao veliku čast i odgovornost, jer je u Sarajevu puno učenih ljudi. Puno ljudi govori arapskim, turskim i perzijskim jezikom. U BiH su različiti utjecaji i ovo je za IZ, koja je jaka kao organizacija, jedan novi kontekst. Za poziciju muslimana u širem evropskom kontekstu i za naš narativ o islamu, pozicija sarajevskog muftije je veoma važna – kazao je muftija Grabus.

U okviru obilježavanja četvrte godišnjice djelovanja Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana muftija prof. dr. Nedžad Grabus danas će predvoditi u Ljubljanskoj džamiji džuma-namaz.

(Preporod.info)