Hadži hafiz Kamil-efendija Silajdžić je rođen 1916., u Brezi. Nakon što je završio osnovnu školu u rodnoj Brezi, hfz. Silajdžić prelazi u Visoko gdje je započeo medresu, a zatim prelazi u Sarajevo gdje završava Gazi Husrev-begovu medresu 1934. Istovremeno završava i hifz 1934. Hafiz Silajdžić ostavio je dubok trag u društvenom životu i odgojno-obrazovnom sistemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 20. stoljeća. Naime, hafiz Silajdžić bio je čuveni muderris, nastavnik kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi od 1959. do 1979. godine. Također je obavljao dužnost drugog imama Gazi Husrev-begove džamije od 1957. do pred samo agresiju na Bosnu i Hercegovinu, dakle, skoro četiri decenije. Bio je predavač u mnogim mjestima BiH, a svojim vazovima je jačao svijest bošnjačkog naroda, tako da je dobio epitet jednog od najdostojnijih čuvara bošnjačkih temeljnih moralnih i duhovnih vrijednosti. . Hafiz Silajdžić kao jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana bio je prvo član Komisije za polaganje hifza, a potom i njezin predsjednik od 1981. do 1992. godine. Zasigurno svoj najveći doprinos kur’anskim naukama hfz. Silajdžić ostvario je kada je u koautorstvu s kurra’ hafizom Ibrahim-ef. Trebinjcem napisao Tedžvid – pravilno učenje Kur’ana koji se i danas koristi kao udžbenik za izučavanje tedžvida u bosanskohercegovačkim medresama. S obzirom na to da su se uz ovaj Tedžvid odškolovale brojne generacije imama, hatiba i muallima, on je zaživio i kao tedžvid po kojem se radi i uči i u mektebima, te je tako zadobio široku primjenu u Bosni i Hercegovini. Kao posljednji bošnjački pjesnik tariha napisao je preko osamdeset tariha koje je sastavljao povodom preseljenja na ahiret poznatih alima i hafiza, te nekih značajnijih ličnosti unutar Islamske zajednice, ali i drugih značajnijih kulturnih i javnih ličnosti tog vremena. Također, on je prvi recenzent arapskog teksta Kur’ana u prijevodu Besima Korkuta, a uz hafiza Mahmuda Traljića redaktor je rukopisa Mushafa Fadil-paše Šerifovića.
U jednom intervjuu za Preporod hfz. Silajdžić govori o svom angažmanu u Ulema medžlisu:„U Ulema medžlis sam se zaposlio 1948. godine. Bili su to posebno za Bosnu teški dani u svakom pogledu. Komunistička vlast je planirala postepeno gašenje vjerksog života, pa u tom cilju nisu davane dozvole za gradnju džamija. Mladi imami su hodali bez posla. Džematlije sam upućivao kako da formulišu zahtjev za izgradnju džamije, kome da se obrate itd. Svršenicima sam davao obavještenja koji džemati traže imama. Zbog toga sam bio prekoravan od pretpostavljenih pa sam čak jedno vrijeme bio i otpušten s posla“
Kamjil-ef. naročito je bio angažovan u poboljšanju rada Medrese i životnog standarda njenih učenika. Zajedno sa Sinanudin-ef. Sokolovićem materijalno je pomagao đake koji su učili hifz, a bio je jedan od inicijatora akcije klanja kurbana za medresu kako bi se poboljšala ishrana učenika. Na Ahiret je preselio 28. aprila 1997. godine, tri dana nakon dženaze njegove supruge. Godine 2012. Imam Gazi Husrev-begove džamije hfz. Mensur-ef. Malkić magistrirao je na temu o hafizovom doprinosu kur'anskim znanostima.
