Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović jučer je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu održao hutbu povodom 18. decembra, Međunarodnog dana arapskog jezika.
Na početku hutbe reisu-l-ulema se osvrnuo na aktuelnu pandemiju korona virusa, ocijenivši je kušnjom za fizičko i mentalno zdravlje koja nas je sve stavila na veliki ispit strpljenja, discipliniranosti i povjerenja o tome koliko smo spremni zarad sebe i drugih odreći se nekih vlastitih navika i ponašanja i koliko smo spremni brinuti o drugima koliko o sebi.
– To su stalna pitanja koja su okupirala našu stvarnost. Onima koji nisu preživjeli ovo veliko iskušenje pandemije neka se Uzvišeni Allah smiluje, a nama živima dadne sabura i snage da ovaj veliki musibet prebrodimo – poručio je reisu-l-ulema.
Podsjetio je da danas živimo u vremenu u kojem je brzina postala način života, način mišljenja i govora, te da smo govorni i pisani jezik u svakodnevnoj komunikaciji skoro sveli na zbir poznatih fraza, kratica i znakova.
– Žurba u svemu, pa i u govoru, postala je odlika našeg vremena. Govor kao da nas zamara, a riječima koje izgovaramo skoro da ne pridajemo pažnju. Čini se da sve više pažnje obraćamo na pokrete i gestikulaciju govornika. Čovjek se negdje zaputio i očito mu se jako žuri. U jednom hadisu Allahov Vjerovjesnik je rekao: “Žurba je šejtanski posao!” – kazao je reisu-l-ulema.
Navodeći kako je današnju hutbu posvetio jeziku objave Kur'ana, reisu-l-ulema je naglasio da su govor i jezik velika blagodat kojom je obdaren prvi čovjek – Adem, a.s., da je čovjek poučen jeziku izravno od Boga i da jezik spada u jednu od četiri vrhunske blagodati, uz vazduh, vodu i hranu.
– Objava nas uči da čovjek nikada nije bio sam od svoga stvaranja. Uz njega su uvijek Allah i meleki koji ga vode i koji ga poučavaju putem blagodati i iskušenja. Štaviše, naša klasična ulema učila nas je da je samo čovjek obdaren darom govora. Jedno od Božijih svojstava (sifata), koje još kao djeca naučimo u mektebu, jeste da Allah govori Svojim božanskim govorom (kelam). Također, znamo da jezik, kao osnovno sredstvo komunikacije, predstavlja jedno od najznačajnijih obilježja čovjeka kojima se on odlikuje u odnosu na druga stvorenja. Čovjek jezikom komunicira s drugim pripadnicima svoje zajednice, ali isto tako jezikom ispoljava i svoja osjećanja i izražava svoje potrebe. Učenjaci stoje na stanovištu da je jezik kojim govorimo rezultat Božijeg stvaranja od davnina – kazao je reisu-l-ulema.
Citirajuće Kur'anske ajete “I pouči On Adema nazivima svih stari, a potom ih predoči melekima i reče: „Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite” (El-Bekare, 31) i “I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.”(El-Bekare, 37), on je podsjetio da čovjek uči, pamti i prenosi saznato putem jezika, glasovnog ili znakovnog, bilo da se radi o nauci, umjetnosti, objavi ili o običnoj ljudskoj komunikaciji.
– Božija objava otvara čovjeku nove vidike, proširuje njegovu spoznajnu sferu i čini njegov duhovni put sigurnijim. Od stvaranja prvog čovjeka uspostavljena su dva puta kojim su tekle riječi, Božije i ljudske. Jedan put vodi od Boga prema čovjeku objavom, objavljenom riječju nekom od Njegovih vjerovjesnika. Drugi put je onaj koji vodi od čovjeka ka Bogu, dovom koju on upućuje Bogu. I jedan i drugi put popločan je riječima, Božanskim i ljudskim. U islamu, od svih obreda koje nam je Allah stavio u obavezu, najveću važnost imaju namaz i zikrullah, spominjanje Allaha srcem i jezikom. Vjerovjesnik nas je poučio da bez namaza nema spasa na ahiretu, a bez zikrullaha smiraja na dunjaluku – poručio je reisu-l-ulema Kavazović.
Naglasio je da je Allah dž.š. Svoju riječ objavljivao vjerovjesnicima na različitim jezicima, te da kao muslimani vjerujemo da je Kur'an Allahov vječni govor objavljen Muhammedu, a.s., na arapskom jeziku, kako se to i navodi u kur'anskom ajetu “Elif-Lam-Ra. Ovo su ajeti knjige jasne! Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli”. (Jusuf, 1-2)
– Zbog te uloge prezentiranja i čuvanja kur'anskog teksta, koju mu je Uzvišeni odredio, prema arapskom jeziku se iskazuje poseban odnos počasti i pijeteta. Svaki pisani tekst na ovom jeziku kod našeg svijeta se doživljava kao odabrani i posebni natpis, prema kojem se odnosi s nekom vrstom strahopoštovanja. Razloga za ovako ponašanje je više, a jedan od osnovnih je što je to jezik Kur'ana Časnog – kazao je reisu-l-ulema.
Prema njegovim riječima, prenosi se od hzr. Omera, r.a., da je govorio ashabima: “Podstičite djecu da uče arapski jezik, jer je on dio naše vjere.”
– Ova njegova izreka mnogima je poslužila kao motivacija da se posvete tome izučavanju. Arapski jezik je u dugom vremenskom periodu, od preko pet stotina godina, bio jezik nauke kojim je posredovano znanje između Istoka i Zapada. O značaju arapskog jezika u ljudskoj civilizaciji govori i to što ga je Generalna skupština UN-a uvrstila među svojih šest službenih jezika. Današnji dan 18. decembar je proglašen njegovim danom u svijetu. Jedan dio naše kulturne baštine ispisan je na ovom svjetskom jeziku. U depoima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i na raznim mjestima čuvanja u mnogim našim drugim gradovima nalazi se na stotine djela Bošnjaka koji su pisali na ovom jeziku. Blago je to koje pripada svima nama u Bosni i Hercegovini – pojasnio je reisu-l-ulema.
Dodao je da su širom svijeta uspostavljene katedre za izučavanje arapskog jezika, zbog važnosti i širine islamske kulture i civilizacije, te da se kod nas se ovaj jezik izučava u medresama i gimnazijama, na fakultetima i na institutima.
– Za nas muslimane arapski jezik je prije svega jezik naše Knjige. Kao što je kazao hzr. Omer, to je dio naše vjere. Na ovom jeziku svaki dan s naših minareta slušamo glas mujezina, koji nas poziva na namaz. Na ovom jeziku se klanjamo Allahu pet puta dnevno. Njegove riječi izgovaramo kada nadijevamo imena našoj djeci. Dovom na arapskom jeziku ispraćamo naše najmilije s ovoga svijeta. U muslimanskoj tradiciji ima jedna izreka koja glasi: “Ono bez čega se ne može obaviti neki farz i samo postaje farz.” Zbog toga se, prema našoj ulemi, izučavanje arapskog jezika smatra vjerskom obavezom u onoj mjeri koja zadovoljava njegovo nužno poznavanje radi obavljanja namaza, kao i obavezno izučavanje ovog jezika na nivou grupe, koja će biti dobro upućena u sve njegove finese. Nadam se da će naša djeca, kao i njihovi očevi, uvijek iskazivati posebnu ljubav prema poznavanju svog maternjeg bosanskog jezika, ali i jezika Kur'ana, kako bismo ga bolje razumjeli – poručio je reisu-l-ulema.
