U šezdesetoj godini života nakon obavljene džuma- namaza dušu svoju vratio je svome Gospodaru hadži Mehmedalija ef. Amidžić. Rođen je u džematu Kopčić, Medžlis Bugojno 17. 4.1961. kao prvo od petero djece Sabrije ef. Amidžića i njegove hanume Šaćire-Rabije. Kasnije je h.Sabrija ef. još izvjesno vrijeme bio na prostorima Uskopaljske doline a onda se vratio u svoje rodno Zagrađe sa porodicom.
Nakon završene osnovne škole u Kaknju, Mehmedalija ef. upisuje Gazi Husrevbegovu medresu i završava je 1981. Po okončanju školovanja radi na području Medžlisa Travnik, džemat Bijelo Buče odakle odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA. Po povratku radi u džematu Kučići, Medžlis Kakanj a 1990. god. započinje svoj rad na području Medžlisa Visoko, u džematu Liješeva a nakon završetka agresije prelazi u džemate Smršnica, Slapna Gora i Dobrinje, Medžlis Gračanica.
Srdačan i susretljiv a uvijek raspiložen za sijelo i druženje najčešće je bio sebeb mnogih sijela i zijareta. I danas su u gračaničkom medžlisu druženja i obilasci za svaki povid i priliku a tradiciju je dobrano ustalio h. Mehmedalija ef. koga smo svi od milja zvali “Amidža”. Imao sam u njemu odličnog saradnika dok je radio ali i jednog od iskrenih ahbaba jer brata nisam ni imao a on ga je dobrano zamijenio. Nažalost zbog narušenog zdravlja h. Mehmedalija ef. je rano morao u penziju ali njegova druželjubivost nije izgubila na intenzitetu. Gdje god je trebalo pomoći a on mogao, nije zostao. Hadž je prvi put obavio i to svojim autom još daleke 1990. Nakon toga još 10 puta išao na hadž i umru.
Zbog svog načina oblačenja, ponašanja ali i več duže vrijeme narušenog zdravlja kod mnogih je bilo iznenađenje kad su saznali za njegove godine. A moramo još jedanput kazati, nije bila sudbina da ih naniza i dočeka da bi se starcem mogao nazvati. Kao neko ko ga je poznavao od rane mladosti i njegov vršnjak i ahbab moram kazati da je Mehmedalija ef. u duši i bio mlad i veseo. Šaldžija koji je na svoj način davao komentar o svakoj stvari i pojavi, a život ga nije štedio i mazio.
Bilo je i teških i neizvijesnih trenutaka u Mehmedalije ef. ali on nije dozvoljavao da njegov veseli duh i druželjubivost nešto zasjeni. Gdje god je bio tu se nije šutilo. Često puta i na svoj račun i svoje bolesti, dijabetesa-šećera. Stoga ne čudi što mnogi, među kojima sam i sam nisu prihvatili nekoliko dana pred smrt pa i posljednji poziv “da se halalimo i oprostimo”. Zato je mnoge iznenadila vijest o smrti jer ljudskim mjerilima i aršinima nije bila vidljiva. Allahova odredba je konačna a rekao je da “će svaka duša smrt okusiti”. Tako je i bilo oko 17. sati u krugo svoje porodice, mirno i staloženo u svom stilu i riječima ” ja vam odoh…”vrati se Gospodaru svega stvorenog.
Iako su okolnosti vanredne mnogi su iz različitih mjesta BiH došli da se halale i iskažu poštovanje prema tom uvijek nagodnom insanu. Nije bilo u institucijama IZ insana koga Mehmedalija ef. nije poznavao i imao srdačan odnos sa njim.
Zato je kod mnogih koji su se javljali bilo i iznenađenja i začudosti, ali i život je sam po sebi takav. Tiho, svjetan prolaznosti i nagodan za svakoga otišao je u petak 7.7.2020. s ovog dunjaluka a dženaza je obavljena na gradskom mezarju u Visokom u subotu u 17.sati u prisustvu mnogih prijatelja i porodice.
Midhat ef. Čakalović
