U dva ajeta u kur’anskoj suri Et- Tegabun u izričitoj i nedvosmislenoj formi zahtijeva se stalna budnost i odgovornost za porodicu. Porodica jeste gnijezdo sreće i sigurnosti ali u porodičnom okruženju, neočekivano poput vulkanske lave, ponekad na površinu života izbiju iznenadne kušnje, i neprijateljstva.
„O vi koji vjerujete, među suprugama vašim i djecom vašom, doista, imate, neprijatelja, pa ih se pričuvajte.“ ( Et-Tegābun.14)
„Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.“ ( Et-Tegābun 15)
Prije nekoliko dana, 11. februara, obilježili smo Dan sigurnijeg interneta. U javnosti i medijima ponovo odjekuju upozorenja o sve većim rizicima i opasnostima neograničenog korištenja interneta. Studija provedena na reprezentativnom uzorku djece u BiH u dobi od 12 do 16 godina pokazuje da je svako sedmo dijete doživjelo neki oblik nasilja u digitalnom okruženju.
Većina djece i mladih ima pristup internetu dvadeset i četiri sata na dan. Internetu pristupaju putem mobitela, a time se smanjuje mogućnost roditeljske kontrole nad sadržajem koji pregledavaju.
A šta u stvarnosti internet predstavlja, dovoljno je obratiti pažnju na jednu zanimljivu ilustraciju. Na internetu se nalazi beskonačna količina različitih sajtova, kako onih edukativnih i zabavnih, tako i onih moralno štetnih i necenzurisanih. Dok primjerice etičkim i religijskim sadržajima pripada ukupno oko 5 milona stranica, u isto vrijeme na internetu se nalazi oko 130 miliona stranica sa eksplicitnim pornografskim sadržajem.
Nekadašnji strah za sudbinu djeteta koje je sa nepoznatim društvom izašlo izvan porodičnog doma, zamijenio je strah od “digitalnog igrališta” u kojem se djeca i mladi upuštaju pod vlastitim krovom. Dok smo mi, njihovi roditelji, živjeli u opipljivom prostoru, naša djeca žive u irealnom prostoru.
Sociolozi i psiholozi upozoravaju da novi mediji sa sobom donose niz zamršenih izazova:
– Nove generacije jako malo provode vremenena u prirodi. Njihov svakodnevni svijet čine stvari i aparata u kojem se tek kratkotrajno pojavi bljesak života u prirodi i kontakt sa svojiim bližnjim. S obzirom da komuniciranje preko ekrana ne može zamijeniti živu interakciju, vremenom se kod mladih ljudi kao posljedica javlja posebna vrsta duboke usamljenosti i frustracije.
– U svakodnevnoj komunikaciji mladi sve više upotrebljavaju dominantni jezik reklama i marketinga, služe se skraćenicama i stranim riječima, pa maternji jezik bespovratno osiromašuje i gubi svoj smisao
– Djeca više ne pišu kao nekada, koristeći se cijelom šakom. Sada pišu tipkanjem, kažiprstom te tako pobuđuju uvijek jedne te iste neurone i stimulišu istu zonu mozga.
– Mladim ljudima postaje ideal da po svaku cijenu budu viđeni, i primjećeni na društvenim mrežama. Za taj cilj oni su spremni odreći se onoga što se ranije zvalo stid i čuvanje vlastite privatnosti.
– Neracionalno korištenje novih tehnologija kod mladih ljudi stvara nerealnu sliku o stvarnom, životu. Mnogi od njih smatraju da se uspjeh i napredak ogleda u činjenici da za neki objavljeni status na Fejsbuku dobiju hiljadu lajkova. Istovremeno, mnogi od njih ne znaju šta su životni prioriteti gube motivaciju, strpljenje i samopouzdanje, nemaju snage da se osamostale u životu i uhvate u koštac sa najobičnijim životnim problemom.
Tehnologija treba da služi čovjeku, a ne čovjek noj. Ukoliko se ne nadzire i ne ograniči, tehnologija može imati brojne negativne posljedice. Zato nije nevažno šta naša djeca gledaju na internetskim stranicama, s kim i kako komuniciraju u bespućima ovih mreža, čije savjete i lekcije o životu slušaju. Sigurno ne postoji nijedan roditelj koji u tom pogledu ne osjeća zabrinutost za svoje djete i njegovu budućnost.
Izloženost neprimjerenim sadržajima – fotografijama, videima i slično, na koje djeca i mladi vrlo lahko mogu naići, nisu jedine opasnosti koje ih tamo vrebaju. Lovci na ljudske duše, seksualni predatori, manipulatori različitih profila danonoćno dežuraju i čekaju svoje žrtve.
U povodu obilježavanja dana sigurnosti na internetu, podsjetimo se na našu ovosvjetsku i ahiretsku odgovornost za našu djecu, za generacije koje će nas naslijediti. Educirajmo sebe i naše mlade o opasnostima zaplitanja u vidljive i nevidljive mreže, ograničimo upotrebu tehnologije na razumnu mjeru, oslobađajmo se ovisnosti o tehnologiji koja bez otpora zarobljava naša osjetila i srca.
Za početak, provodimo više vremena s našim bližnjima. Podijelimo s njima onu pravu, a ne izmišljenu stvarnost, To vrijeme provedimo u okrilju u kojem smo i sami odrastali,a to su ljubav, saosjećanje i razumijevanje. Jedino u takvom ambijentu u kojem umjesto tipkanja po displeju i surfanja po internetu razgovaramo i gledamo jedni druge pravo u oči, možemo znati gdje su i gdje idu naša djeca.
Učinimo to još danas, jer možda sutra bude – prekasno!