U povodu obilježavanja 557. godišnjice dodjele Ahdname prenosimo dio obraćanja prof. dr. Envera Imamovića s naučnog skupa „Multireligijska Bosna, poruke Ahdname i savremeni kontekst“, održanog u Kiseljaku 25. maja 2017. godine.
Političke i vjerske prilike u Bosni pred tursko osvajanje 1463. godine bile su krajnje složene. Iako je Bosna kroz čitavo razdoblje sredneg vijeka živjela s tim problemom, stanje je postalo krajnje kritično sredinom 15. stoljeća. Do toga su doveli pojačani vjerski progoni bogumila koje je pod pritiskom pape i ugarskog kralja morao poduzimati predposljednji kralj Stjepan Tomaš. Iako je toga i ranije bilo, to se sada odvijalo u krajnje nepovoljnim okolnostima. To se dešavalo baš u vrijeme kada se Turska sasvim približila bosanskim granicama i kada su turski odredi bili aktivni sudionici u razmiricama bosanskog plemstva.
Tokom progona bogumila veliki broj ih je našao zaštitu kod sultana. Oni koji su ostali u zemlji i koji su na silu postali katolici, postali su ogorčeni neprijatelji svog kralja i čekali su priliku da mu se osvete. Kada je nakon smrti Tomaša na prijestolje došao sin mu Stjepan Tomašević, vjersko i političko stanje zemlji se još više pogoršalo. Pritisak pape i ugarskog kralja je postao još jači, pa je Tomašević morao raskinuti i mirovni ugovog sa sultanom, koji je svojevremeno potpisao njegov otac. To je sultanu bio formalni razlog da napane Bosnu.
Svjestan da se ne može sam oduprijeti njegovoj sili, Tomašević je počeo tražiti pomoć od pape i evropskih vladara, koji su su mu svojevremeno davali čvrsta uvjerenja da će mu pružiti zaštitu u slučaju sultanovog napada. Kada je, međutim do toga došlo, ta pomoć je izostala. Shvativši da je izigran od svojih saveznika, Tomašević je poslao sultanu poslantsvo s molbom da obnovi mirovni ugovor i plaćanje danka. Sultan je bio upoznat kako su ga ostavili njegovi evropski saveznici i da je ostao sam. Fiktivno je pristao na sve što je tražio Tomašević, da bi odmah iza toga podigao vojsku i krenuo na Bosnu. Zatekao ju je nespremnu, i takoreći bez borbe ju je zauzeo. Kralj je uhvaćen i smaknut, prijestolni grad Bobovac je bez borbe predao mu potajni bogumil vojvoda Radak, i tako je nestalo srednjovjekovne bosanske države.
Prilikom turskog osvajanja Bosne zbio se jedan vrlo značajan događaj s posljedicama s kojim i danas Bosna živi. To je izdavanje Ahdname od strane sultana Mehmeda II el Fatiha, kojom je zajamčio opstanak bosanskih franjevaca, odnosno bosanskih katolika, po osvajanjeu Bosne. Dotični dokument je izdat 29.5.1463. godine u Milodražu kod današnjeg Kiseljaka predstavniku franjevačkog reda, fra Anđelu Zvjezdoviću, gvardijanu Fojničkog samostana. Sultan je dotičnim dokumentom zajamčio franjevcima punu slobodu vjerskog djelovanja i uzeo ih u carsku zaštitu, zaklinjući se pri tom najvećim kletvama.
Izdavanje ovog važnog dokumenta treba posmatrati u kontekstu tradicionalne tolerancije islama prema drugim vjerama, kao i vjersko – političkih događaja koji su potresali Bosnu neposredno pred turski napad. Zahvaljujući tom dokumentu kršćani Bosne su kroz čitavo vrijeme turske vladavine uživali punu vjersku slobodu, pa se Fojnička ahdnama u izvjesnom smislu može smatrati pretačom suvremene deklaracije UN-a o slobodama i pravima čovjeka.