Muftija sarajevski prof. dr. Nedžad Grabus je u petak 09. februara 2024. godine kazivao hutbu u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana.
Hutbu prenosimo u cijelosti.
Poštovana braćo,
danas je 29. redžeb 1425. god. po H. i 9. februar 2024. god.
Mi smo zajednica vjernika koja se odazvala na Božiji poziv da obavimo džumu-namaz i zahvalimo se Gospodaru svjetova na blagodatima zdravlja, berićetu, nimetu slobode i ljepoti današnjeg dana da možemo doći u džamiju. Džuma-namaz je propis za kojeg Allah, dž.š., poziva vjernike da ga obave: „O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, požurite se sjećati Allaha, dž.š., ostavite dunjalučke poslove, to vam je bolje, neka znate.“ (Džuma, 9.)
U ovoj džamiji smo 7. februara 2020. godine obavili prvi džuma-namaz. Bio je to jedan od najljepših dana u životu naše generacije, džamija je bila od ranog jutra ispunjena vjernicima. Tu ozarenost i radost na licima vjernika pamtimo kao Božiji blagoslov i naš veliki uspjeh. To je bilo olakšanje – jusr, nakon godina poteškoća i iskušenja s kojima smo se suočavali u procesu izgradnje džamije, Božijeg Hrama u Ljubljani. Ovo je jedinstvena prilika da se u svojim dovama sjetimo braće i sestara graditelja i svih koji su se trudili i pomagali gradnju džamije, koji su preselili na ahiret i zamolimo Allaha, dž.š., da im podari Svoju milost i podari im džamiju u džennetu.
Ovo je mubarek trenutak u kojem upućujemo dove za zdravlje i berićet braće i sestara koji su pomagali izgradnju džamije, svih vakifa i pomagača koji su bili u službi Islamske zajednice i u službi dini-islama. Molimo Allaha, dž.š., da u ovoj džamiji uvijek vlada mir, harmonija i bratsko međusobno razumijevanje i poštivanje. Molimo Allaha, dž.š., da ovu džamiju i džemat sačuva od svih dušmana i naših slabosti. S ovoga minbera održano je više od 200 hutbi. Poruke hutbi odgajaju džemat i čuvaju islamske propise i učenje. Zahvalan sam muftiji Nevzet-ef. Poriću na pozivu da budem s vama na džuma-namazu u Ljubljani.
Poštovana braćo,
prema Sunnetu i učenju Muhammeda, a.s., džuma-namaz je najsvečaniji trenutak u sedmici, zato je Poslanik, a.s., preporučio da se obavezno za džuma-namaz fizički očistimo, lijepo obučemo, namirišemo i duhovno pripremimo učenjem sure El-Kehf. Ako smo u mogućnosti ispuniti preporuke Muhammeda, a.s., naš dolazak u džamiju je pun radosti i zadovoljstva. Ako nam je džuma obična rutina, navika ili što brže „bježanje“ iz džamije nakon-farz namaza, ispunili smo propis ali teško možemo očekivati da će takav formalni odnos ostaviti nurli trag na naš duhovni svijet i život. Džuma-namaz je duhovni susret i razgovor sa Stvoriteljem svjetova i fizički svečani susret sa braćom vjernicima. Bolje je klanjati i sunnete i učiti dove negoli što prije izaći iz džamije kako to radimo posljednjih godina. Starije generacije se sjećaju vremena u kojem smo duže ostajali u džamiji za vrijeme džuma-namaza i tako zajednički sudjelovali u berićetu vremena i džematskom okupljanju. Zato kada god postavimo pitanje zašto smo muslimani ovakvi ili onakvi, pitajmo prvo sebe kakvi smo i koliko smo predani vrijednostima vjere, džemata i dobra, koliko svoga vremena namijenimo ibadetu i džematu.
Puno je na svijetu teorija i naučnih istraživanja o čovjeku. Čovjekom se bavi medicina, psihologija, antropologija, sociologija itd. Naravno, nauka je važna za naš život. Postoje ipak velike nepoznanice o čovjeku, usprkos velikom naučnom razvoju. Jedno od temeljnih ljudskih pitanja jeste šta je uopće život i ko daje život? Mi vjerujemo da život daje Allah, dž.š., On je Gospodar i darovatelj života. Gospodar svjetova nam i uzima život i On ponovo daje život nakon smrti i prestanka dunjalučkog života. Mi svjedočimo vjeru u Jednog Boga i poslanika, Muhammeda, a.s. Svjedočimo vjeru u Budući svijet. Svako od nas ima trenutke u životu u kojima se propituje o svom halu, o smislu života, o načinu kako živimo i kamo idemo?
Balans u životu se ne može postići samo kroz fizičku snagu. Kao što nam ljekari savjetuju redovnu fizičku aktivnost nužno je imati i intelektualne i duhovne napore kako bismo postigli smiraj, sekinu, selamet, spas itd. Allah, dž.š., nam daje priliku da živimo u stanju u kojem možemo postići duševni i duhovni mir. Allah, dž.š., kaže:
„Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima mojim nezahvalni nemojte biti!“ (El-Bekara, 152.)
„Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi kazuju, vjerovanje im učvrščuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (El-Enfal, 2.)
„O vjernici s punom ozbiljnošću budite svjesni Boga i umirite samo kao muslimani!“ (Alu Imran, 102.)
Itkan i ozbiljnost u vjerovanju znače predanost, poslušnost i pokornost Bogu, dž.š., u ita'atu i izbjegavanje asiluka, griješenja i kršenja Božijih propisa. Puna ozbiljnost znači sjećati se i spominjati Boga, dž.š., i ne zaboravljati Gospodara, zahvaljivati se Allahu, dž.š., i ne biti nezahvalan. Navedeni kur'anski ajeti daju nam smjernice i snagu i u teškim životnim trenucima, da snagom vjere i Božije Upute tražimo utjehu, utočište kod Gospodara svjetova.
U hadisu kojeg prenosi Muaz, r.a., kroz razgovor s Muhammedom, a.s., saznajemo da je Muhammed, a.s., pitao: „Znaš li koje je Allahovo dž.š., pravo nad vjernicima? Muaz, r.a., je kazao da to najbolje znaju Allah, dž.š., i Božiji Poslanik, a.s. Poslanik, a.s., je nastavio i rekao: Božije pravo nad vjernicima je da Ga obožavaju i da Mu ni sa čim ne čine širk, pripisuju sudruga.“
Poštovana braćo,
mi smo ljudi, imamo svoje pozitivne i negativne osobine, svoje dobre i slabe karakteristike. S ozbiljenjem vjere možemo mijenjati svoje stanje na bolje, zato je važno poštovati propise vjere, obavljati namaz, postiti, izvršavati obavezu zekata i obaviti hadž. U svijetu u kojem živimo puno je negativnih informacija, šejtanskih djelovanja, zato smo pozvani biti čisti fizički i duhovno, biti pod abdestom, učiti, čitati Kur'an, promišljati o temeljnim istinama vjere, razvijati svoj edeb i ponašati se bratski prema ljudima, sa samilošću se odnositi prema životinjama, kultivirati ovaj svijet i zemlju sa biljkama i uz to sve uvijek zahvaljivati se Gospodaru na blagodatima koje nam je podario. To je naš put. Zato nam džamije pomažu razvijati džemat i bratske odnose u Zajednici.
Zato je važno biti dio džemata, voditi računa o obavezama prema džematu. Najbolje je ako možemo biti članovi i u svom matičnom džematu u Bosni i Hercegovini i u džematima u kojima živimo, kao što je slučaj sa džematlijama koji žive u Ljubljani. Biti član IZ puno je više od običnog administrativnog i finansijskog izvršavanja obaveza. To je misija i čuvanje našeg identiteta. To smo zajedno posvjedočili izgradnjom najljepšeg kompleksa u Evropi, Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana.
Molimo Allaha, dž.š., da nas uputi i učvrsti na Putu Istine, sačuva i uputi našu djecu, podari Svoju Milost našim roditeljima i sačuva sve nas od belaja i iskušenja koja ne možemo podnijeti. Amin.
(Preporod.info)