U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Olovo, 11. jula održana je panel-diskusija „Život nakon genocida“, tokom koje se razgovaralo o instrumentima genocida, ritmu života onih koji su preživjeli, te važnosti pamćenja i sjećanja.
Diskusiji održanoj u centralnoj olovskoj džamiji prisustvovali su učenici i svršenici medresa, kao mlade osobe čije će javno djelovanje u budućnosti zasigurno uključivati iznošenje argumentovanih stavova o genocidu i agresiji, a svoje osvrte na pomenute teme iznijeli su Esad ef. Pepić, glavni imam Medžlisa; prof. dr. Aladin Husić, viši naučni saradnik Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu; te Naim Čaušević, učesnik u odbrani Bosne i Hercegovine tokom agresije.
Esad ef. Pepić, kao domaćin, istakao je važnost glasa omladine u javnom prostoru, posebno kada je riječ osjetljivim temama o kojima treba imati jasan stav zanovan na tačnim informacijama. Također je iskazao zadovoljstvo, jer su olovski učenici i studenti pokazali interes za učenje o bliskoj prošlosti.
Iz perspektive historičara, dr. Husić je uspostavljao vezu između nekoliko ratova vođenih tokom različitih vremenskih perioda, ukazujući na sličnost u sprovođenju zločina nad određenim skupinama, vjerskim ili nacionalnim. Te sličnosti jasno ukazuju kako agresije i zločini nisu posljedica slučaja ili spleta okolnosti, nego je riječ o jasno preciziranim i definiranim metodama uništavanja jedne skupine.
Naim Čaučević je, na osnovu vlastitog iskustva, naglasio važnost cjeloživtnog učenja i sticanja različitih vještina; jer znanje i sposobnost su vrijednosti koje je ljudskom biću nemoguće oduzeti – one stoje na raspolaganju u najtežim trenucima, onako kako je svjedočio na vlastitom primjeru i primjeru svojih saboraca tokom odbrane Bosne i Hercegovine.
Skup kojim je moderirao Nedim Gondžić, koordinator Mreže mladih Medžlisa Islamske zajednice Olovo, zaključen je mišlju da je izgradnja stava dugotrajan proces, te da smo obavezni avoje stavove o agresiji i genocidu graditi na istini i argumentima.
